Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, koje se obilježava 20. februara u Banjaluci je organizovana
konferenciju „Ima li socijalne pravde u BiH“.
Cilj konferencije je bio da podstakne javnu raspravu i podigne svijest o važnosti socijalne pravde u Bosni i Hercegovini, a organizovali su je UG Radnička solidarnost u BiH u saradnji sa UG Oštra Nula.
Kako da građani prežive sa najnižim platama u oba entiteta s obzirom na iznos sindikalne
potrošačke korpe? Mnogi građani otpor pružaju ekonomskim migracijama.
Poražavajuće je da vlast od državnog, entitetskog, kantonalnog pa sve do lokalnog nivoa ne čini ništa da se socio-ekonomska situacija poboljša. Apelujemo da vlast preuzme brigu o onim građanima koji se
nalaze u stanju socijalne potrebe.
Poražavajuće je da se posljednjih decenija, sva briga i rad političkih elita po pitanju socijalne pravde svela na donacije javnim kuhinjama i fotografisanje u svrhu sakupljanja jeftinih političkih poena, ne nudeći nikav strateški i dugoročni plan. Sva briga o sociougroženim i marginalizovanim građanima je na teretu humanitarnih organizacija i organizacija civilnog društva.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna inflacija u BiH u 2023. godini u odnosu
na prethodnu godinu iznosila je 2,14, dok je prosječna mjesečna neto plata u novembru 2023.
godine iznosila 1.296 konvertibilnih maraka.
Svetlana Cenić ekonomistica rekla je da od 2015. godine u BiH nije rađena anketa o potrošnji
stanovništva.
„Sramotno je da se vlast hvali sa donacijama javnim kuhinjama, koje su u suštini donacije nas građana_ki poreskih obveznika. Mnogo je lakše da se bave pitanjem javnih kuhinja, nego da se pozabave socijalnim stanjem u čitavom društvu. Neophodna je reforma socijalne politike, kao i reforma poreskog sistema“ , ocijenila je Cenić.
Foto – Svetlana Cenić
Tanja Valentić djelatnica Caritasa istakla da je prvo djelovanje Caritasa Banjalučke biskupije kao
humanitarne organizacije počelo devedesetih godina, sa pružanjem zdravstvene i humanitarne
pomoći tokom rata. Caritas je nakon rata nastavio da pomaže u obnovi domaćinstava, pružanju
besplatne pravne pomoći, otvaranju doma za stare i vrtića, te organizovanju obrazovnih
programa za zdravstvene djelatnike i njegovatelje. Danas, Caritas ima oko 100 zaposlenih u
svojim centrima u Banja Luci i Bihaću, gdje takođe pomaže migrantima koji su se našli u teškoj
situaciji. Naglasila je da su trideset godina nakon rata socijalne potrebe sve veće .
Caritas se, također ,suočava sa problemom neredovnog isplaćivanja sredstava od strane Vlade Republike Srpske, koja im ni obećana sredstva u budžetu ne isplaćuje u cijelosti i na vrijeme. Zbog toga, Caritas mora da se oslanja na pomoć stranih donacija i svoje programe samoodrživosti (vrtić i dom za stara lica), a ugrožen je i rad Katoličkog školskog centra, jer im donacije pomažu da isplate plate radnicima.
Foto – Tanja Valentić
Podaci Saveza samostalnih sindikata BiH pokazuju da je sindikalna potrošačka korpa u
novembru 2023. godine iznosila je 2.954,80 konvertibilnih maraka, što znači da dvije osobe sa
prosječnom platom u jednom domaćinstvu od četiri osobe nisu u stanju podmiriti osnovne
potrebe.
Predsjednik Sindikata metalaca i rudara RS i potpredsjednik Konfederacije sindikata RS Saša Kukolj poručio je da sindikati treba da vode socijalni dijalog ali na realnim osnovama.
„Sindikati treba da se bore za standard radnika i za njihove što bolje uslove rada. Nažalost u
poslednje vrijeme sve se samo svodi na razgovore o najnižoj plati. Konstantno se šalje poruka
da mladi ljudi ne treba da se obrazuju, jer sa uvođenjem minimalne plate izjednačavaju i
visokokvalifikovani i niskokvalifikovani radnici. Platni koeficijent se ne povećavaju pa smo došli u situaciju da nekvalifikovani radnici imaju 900 , a kvalifikovani 1000 KM. Žalosno je da radnici koji imaju 30 godina radnog staža primaju minimalnu platu“ – upozorava Saša Kukolj.
Foto – Saša Kukolj
Istaknuto je da će u Bosni i Hecegovini sve veći problem biti odlazak pametnih i radno sposobnih ljudi a to se već osjeti u oblasti zdravstva.
Zdravstveni radnici konstantno odlaze iz BiH u Njemačku, a uskoro će i u Austriju koja je
ublažila mjere za dobijanje radnih dozvola. U BiH svake godine je sve veći nedostatak medicinskih
tehničara i doktora u domovima zdravlja , a mijenjaju ih mladi i loše školovani.
„Upražnjenja mjesta zdravstvenih radnika koji su napustili državu nažalost popunjavaju
prekvalifikovani radnici koji su završili kurseve u trajanju od par mjeseci. ” , poručio je
Aleksandar Meseldžija Karamanov, predsjednik sindikata zdravstvenih radnika.
Foto – Aleksandar Meseldžija Karamanov
Ostali predstavnici sindikata poručili su tokom diskusije da su radnici izgubili volju i neophodno
je da se edukuju mlađe generacije radnika.
Istaknuto je da stvarni socijalni dijalog ne postoji između Vlade RS, poslodavaca i sindikata, i da je minimalnom cijenom rada sada dat argument sindikatima da traže povećanje plata i svim ostalim radnicima.
Svetlana Cenić istakla je da u Bosni i Hercegovini nije problem punjenje budžeta, već njegovo bahato trošenje od strane političara na nepotrene stvari kao što su skupi automobili.
“Političari u BiH umjesto da se bave svojim građanima bave se svojim igricama u kojima je jedino bitno da se njihovi ljudi zaposle na određene pozicije, kako bi u budućnosti mogli glasati za njih. Građani i njihov položaj iz uopšte ne zanimaju, Razočaravajuće je da je čovjek postao „najjeftinija roba“, nema normalne uslove rada, nema produktivnosti rada i kod nas se ekonomija ne sprovodi na bazi optimalnog rješenja”, naglasila je Cenić.
Socijalna pravda je ideja da svi ljudi zaslužuju jednake mogućnosti i blagostanje, bez obzira na
njihovu nacionalnost, vjeru, pol, seksualnost ili bilo koju drugu razliku. Socijalna pravda se bori
protiv siromaštva, diskriminacije, nasilja i nepravde u svim sferama društva. Ona je temelj mira,
stabilnosti i razvoja. Nažalost, u Bosni i Hercegovini možemo zaključiti da je socijalna pravda zanemarena i
ugrožena , ali prije svega od onih koji vladaju ovom zemljom .
