Javna montaža dokumentarnog filma „Piralen naš svagdašnji – 2“ ponovo je u javnosti otvorila pitanje koliko će vremena proći prije nego nadležne institucije na nivou Banjaluke i bh entiteta Republika Srpska izvršiti remedijaciju terena u okviru Poslovne zone Incel i okolnog područja, odnosno ukloniti zemljište onečišćeno kancerogenim uljem.
U filmu se podsjeća da je piralen, opasno tranfsformatorsko ulje za hlađenje, u tlo iscurio nakon požara u bivšem postrojenju Energetike zbog sječe transformatora 2019. godine, te da u BiH ne postoje postrojenja koja bi ga mogla uništiti.
Pet godina od izbijanja požara koji je rezultirao ekološkim incidentom utvrđena je metodologija i osiguran novac za uklanjanje samo dijela kontaminiranog zemljišta koje je u vlasništvu RS-a. Ostatak kontaminiranog područja u vlasništvu je privatnih kompanija koje za sada nisu iskazale interes za njegovu remedijaciju, niti ih je na to obavezala ni gradska ekološka inspekcija niti Inspektorat RS-a.
Rasprava nakon javne montaže na kojoj je prikazana radna verzija dokumentarnog filma ukazala je da građani, novinari i aktivisti i dalje žele odgovore zašto se remedijacija ne vrši u skladu sa zakonskim normativima? Zašto aktuelni gradonačelnik Banjaluke ignoriše postojanje piralena i zašto gradska vlast , krijući se iza potrebe izgradnje novog industrijskog postrojenja u PZ Incel, okreće glavu od činjenice da se možda onečišćeno zemljište razvozi bez ikakve kontrole na rubna područja Banjaluke i tamo odlaže?
Prisutni su predložili da se u konačnoj verziji filma dodatan fokus stavi na činjenicu da neposredno uz PZ Incel niče novo stambeno naselje, da je već izgrađena škola, a da nije prethodno urađen novi monitoring zemljišta i utvrđeno koliki je nivo zagađenosti.
Također je ukazano na potrebu da se podvuče i pitanje odgovornosti svih nivoa vlasti koje vrše ekološko nasilje nad građanima svjesno ignorišući dugoročne posljedice izloženosti zagađenju zemlje , vode i zraka piralenom.
Autorice/ autori filma naglasili su da su tokom rada bili suočeni sa „zidom šutnje“ kako od strane direktora PZ Incel, gradskih vlasti i ministarstva za građevinarstvo i ekologiju RS koji su odbili razgovarati o ovom problemu.
Prisutni su bili po prvi put u prilici da prisustvuju javnoj montaži dokumentarnog filma i da svojim sugestijama sudjeluju u izradi njegove konačne verzije pogotovo zbog činjenice da je riječ o pitanju koje se direktno tiče života i zdravlja u njihovoj lokalnoj zajednici i ekološkom problemu koje za sobom, ne bude li riješen, ostavlja trajne posljedice po životnu sredinu.
Nakon primjedbi koje autori smatraju opravdanim konačna verzija ovog dokumentarnog filma, koji će biti završen do kraja februara, biće prezentovana i široj javnosti.
Za one koji nisu vidjeli prvi dio dokumentarnog filma Piralen naš svagdašnji mogu ga sada pogledati.
.
