U Sarajevu je od 8. do 10. oktobra 2026. godine održana međunarodna konferencija EcoSoc, posvećena ekosocijalističkim strategijama, klimatskoj krizi i društveno pravednoj transformaciji. Na otvaranju konferencije, koju je organizovala Fondacija Rosa Luxemburg, upozoreno je da se pod izgovorom zelene tranzicije nastavljaju stari obrasci eksploatacije prirodnih resursa, rada i lokalnih zajednica.
Konferencija pod nazivom Ekosocijalističke strategije za vraćanje budućnosti (Eco-Socialist Strategies for Reclaiming the Future) okupila je istraživače, aktiviste i predstavnike društvenih pokreta iz različitih dijelova svijeta. Cilj susreta bio je otvoriti raspravu o alternativama postojećem ekonomskom modelu, koji se temelji na neprekidnom rastu, akumulaciji kapitala i iskorištavanju prirodnih resursa.
Konferenciju je otvorila Maria Oshana, voditeljica beogradskog ureda Fondacije Rosa Luxemburg (Head of Office, Rosa Luxemburg Stiftung – Belgrade Office), koja je u ime organizatora pozdravila učesnike i predstavila ključne teme i ciljeve međunarodnog skupa. U uvodnom obraćanju naglasila je potrebu povezivanja društvenih i ekoloških borbi te preispitivanja ekonomskog modela koji klimatsku krizu pokušava riješiti mehanizmima istog sistema koji ju je proizveo.
Uvodni skup održan je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje se učesnicima obratila i Johanna Bussemer, zamjenica direktora međunarodnog odjela Fondacije Rosa Luxemburg i rukovoditeljica odjela za Evropsku uniju.
Bussemer je podsjetila na političko naslijeđe Rose Luxemburg, koja je još prije više od jednog stoljeća ukazivala na povezanost kapitalizma, imperijalizma, nacionalizma i eksploatacije rada i prirode. Naglasila je i međunarodni karakter Fondacije, koja djeluje u više od stotinu zemalja.
Klimatska kriza i granice zelenog kapitalizma
U uvodnom obraćanju organizatora postavljeno je jedno od ključnih pitanja konferencije: kako se suprotstaviti klimatskoj krizi, a da se pritom ne reprodukuju društveni, politički i ekonomski odnosi koji su tu krizu i proizveli?
Upozoreno je da klimatske promjene ubrzavaju, biodiverzitet nestaje, a ekosistemi se uništavaju, dok dominantni politički i ekonomski odgovori uglavnom ostaju unutar iste kapitalističke logike profita, konkurencije i neograničenog rasta.
Posebno je problematiziran koncept evropske zelene tranzicije, koji, uprkos deklarativnim ciljevima smanjenja emisija štetnih gasova, može otvoriti nove prostore za eksploataciju prirodnih bogatstava i akumulaciju kapitala.
U tom kontekstu istaknuto je da zemlje jugoistočne Evrope, posebno Bosna i Hercegovina i Srbija, sve više dobijaju ulogu izvora sirovina, energije, vode, zemljišta i jeftine radne snage potrebnih za evropsku zelenu tranziciju.
Takav razvoj, međutim, ne prolazi bez otpora. Širom regije lokalne zajednice, građanske inicijative i društveni pokreti organizuju se protiv rudarskih i drugih projekata koji ugrožavaju životnu sredinu i budućnost stanovništva.
Ekosocijalizam kao alternativa
Organizatori su naglasili da cilj konferencije nije samo kritika postojećeg sistema nego i povezivanje različitih društvenih borbi te razmjena iskustava u izgradnji pravednijih ekonomskih i društvenih odnosa.
U središtu rasprava našla su se pitanja kako izgraditi društvo u kojem potrebe ljudi i očuvanje prirode imaju prednost nad profitom, kako zaustaviti eksploataciju resursa i rada te kako povezati lokalne borbe u međunarodne mreže solidarnosti.
Ekosocijalizam je predstavljen kao politički i društveni pristup koji klimatsku krizu ne posmatra odvojeno od pitanja vlasništva, ekonomske moći, radničkih prava i društvene nejednakosti.
Ulrich Brand: Neophodna je temeljna promjena načina proizvodnje i života
Uvodno predavanje održao je prof. dr. Ulrich Brand, profesor međunarodne politike na Univerzitetu u Beču, koji se bavi političkom ekologijom, kritičkom društvenom teorijom i društveno-ekološkim transformacijama.
Brand je, zajedno s Markusom Wissenom, razvio koncept imperijalnog načina života, kojim objašnjava kako svakodnevna potrošnja i način proizvodnje u razvijenim društvima zavise od jeftinog rada i prirodnih resursa iz drugih dijelova svijeta.
U svom izlaganju upozorio je na rast autoritarnih političkih tendencija, jačanje industrije fosilnih goriva i ograničenja zelenog kapitalizma.
Prema Brandovom pristupu, ekološka transformacija ne može se svesti na zamjenu automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem električnim vozilima ili na uvođenje novih tehnologija. Neophodno je preispitati postojeće obrasce proizvodnje, potrošnje i raspodjele društvenog bogatstva.
Posebno je naglasio potrebu produbljivanja demokratije, jačanja javnih usluga, razvoja javnog prijevoza i stvaranja ekonomskih odnosa koji neće biti podređeni isključivo profitu i međunarodnoj konkurenciji.
Sarajevo kao mjesto povezivanja društvenih borbi
Održavanje konferencije u Sarajevu imalo je poseban značaj zbog sve intenzivnijih rasprava o rudarskim projektima, eksploataciji prirodnih resursa i posljedicama energetske tranzicije na Zapadnom Balkanu.
Bosna i Hercegovina i susjedne zemlje suočavaju se s pitanjem hoće li zelena tranzicija donijeti stvarnu društvenu i ekološku korist stanovništvu ili će dodatno učvrstiti njihov položaj dobavljača sirovina za razvijenije evropske ekonomije.
Konferencija EcoSoc otvorila je prostor za povezivanje tih lokalnih iskustava s međunarodnim raspravama o klimatskoj pravdi, radničkim pravima, demokratiji i alternativama kapitalističkom modelu razvoja.
Osnovna poruka s otvaranja bila je da se ekološka kriza ne može riješiti bez suočavanja s društvenim nejednakostima i odnosima moći koji je produbljuju.
Zelena tranzicija, ukoliko želi biti pravedna, mora podrazumijevati mnogo više od promjene izvora energije: ona mora uključiti i promjenu načina na koji društvo proizvodi, raspodjeljuje i koristi svoje bogatstvo.
