U Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci 29. novembra 2022. otvorena je izložba INCEL na kojoj posjetitelji imaju priliku pogledati do sada rijetko viđene fotografije , dokumente i artifakte iz rada ove banjalučke fabrike celuloze, viskoze i papira.
Autor Slobodan Rašić nakon skoro dvogodišnjeg istraživanja predstavio je svoje radove u već prepoznatljivom maniru gdje je dokumentarnu građu predstavio u formi zidnog kolažnog plakata, čime izložba dobiva na dinamici i poziva gledatelje da je sa zanimanjem isprate do kraja.
Incel , hemijska fabrika celuloze , viskoze i papira je prije posljednjeg rata bila jedna od najvećih banjalučkih fabrika i imala je veliki značaj za razvoj grada na Vrbasu, a na svom vrhuncu upošljavala je između 6 i 7 hiljada radnika. Ova fabrika danas skoro da ne postoji, a od njenih proizvodnih pogona jedino još radi Celuloza, koju su u privatizaciji kupili Slovaci.
U krugu Incelovog fabričkog kompleksa danas se nalazi Poslovna zona Banja Luka u kojoj su smještena privatna preduzeća i nekoliko republičkih i državnih ustanova, a uz njih se nalaze ruinirani objekti nekadašnjeg privrednog giganta kao još jedan dokaz neuspješnih privatizacija.
Incel se posljednjih godina u medijima i javnosti uglavnom pojavljivao kao mogući zagađivač nakon što se 2019 godine desio ekološki incident u kojem je gorilo i iscurilo u tlo izuzetno opasno transformatorskog ulja tzv. piralen. Ovo ulje je zbog svojih štetnih svojstava još u prošlom vijeku zabranjeno za upotrebu u Americi, a u Evropi početkom ovog vijeka.
Izložbu je otvorio direktor Kulturnog centra Banski dvor Mladen Matović .
„ Ovo je jedna vrijedna izložba i sjećanje na jedna , po meni, divna vremena tako da sam je pogledao sa posebnim poštovanjem . Hvala Slobodanu Rašuću Bobari što čuva neke stvari od zaborava i nadam se da će nas uskoro obradovati još nekom novom izložbom “ rekao je Matović.
Direktorica Udruženja Radnička solidarnost u BiH Gordana Katana na otvaranju je istakla da je autor Slobodan Rašić kroz svoje višedecenijsko iskustvo profesionalnog fotografa, ali i istraživača arhivske građe donio svjedočanstvo jednog vremena kojeg smo dužni kroz kulturu sjećanja sačuvati od zaborava.
„ Ova izložba i njen autor svjedoče da Incel nije bio samo skup proizvodnih pogona, već sistem u kojem su radnici imali priliku da se dodatno obrazuju, sistem koji je pratio savremene tehnologije svog vremena, ali i mjesto na kojem su radnici imali mogućnost za zajednička sportska druženja, iskazivanje svojih kreativnih umijeća kroz novinu koju je tvornica izdavala.
Ova izložba namijenjena je na jednoj strani savremenicima samog Incela, ona je podsjećanje i zahvala svim onim radnicima_ radnicama koji su svoje živote vezali za njen razvoj, dok na drugoj strani za nove generacije priča priču o vremenu razvoja, entuzijazma, radničkoj solidarnosti i tako od zaborava i istorijskog revizionizma spašava jednu epohu“ , istakla je Katana.
Izložba je realizovana zahvaljujući Udruženju Radnička solidarnost u BiH , njemačkoj fondaciji Rosa Luxemburg , Foto agenciji Zipo, i Kulturnom centru Banski dvor Banja Luka.
