„U času kada stupam među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema učiteljima sačuvaću dužno poštovanje. Svoje zvanje vršiću savjesno i dostojanstveno. Najvažnija briga će mi biti zdravlje moga pacijenta. Poštovaću tajne onoga ko mi se povjeri. Održaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog poziva.
Moje kolege biće mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene djelovati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Potpuno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Ni pod pretnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast“. Hipokratova zakletva
Hipokrat – Wikipedia
I samo se ovih načela držao banjalučki ljekar porodične medicine dr Rade Dujaković. I zato je na doznaku o bolovanju, a nakon odluke ljekarske komisije ,stavio svoj potpis. Mladoj ženi, oboljeloj od karcinoma. Mladoj ženi, radnici tvornice obuće Bema u Banjaluci.
I taj potpis, ali prevashodno zakletva da će svoj život staviti u službu humanosti i da će mu najvažnija briga biti zdravlje njegove pacijentice rezultirale su neviđenom hajkom koju je protiv njega poveo tehnički direktor Beme Marinko Umićević.
Ni ljudskost ni profesionalna etika nisu riječi koje se mogu vezati uz Umićevićevo ime. I brojeni su primjeri njegovog osionog odnosa prema radnicama kojima je pretpostavljeni. Kojima bi da može zabranio da rađaju. Ili da idu na porodiljsko odsustvo…Sažeti u riječ mobing. Marinko Umičević kome je profit uvijek bio ispred zdravlja, a podsjetit valja na period pandemije COVID -19, i iznad života radnica/ ka.
Ali Umičević je uvaženi član SNSD-a. Član Senata RS-a. I shodno tome , uz prešutnu podršku vlasti bh entiteta Republika Srpska, radi šta i kako hoće.
Tako je bez i trunka obzira i mimo zakona objavio ne samo ime spomenute radnice nego i njenu dijagnozu. I podnio tužbu protiv Doma zdravlja i doktora Dujakovića za naknadu štete od 15 hiljada maraka.
Činjenica da je ovaj sramotni slučaj trajao šest mjeseci, da su dr Dujaković i njegovih devet kolega bili izloženi kontinuiranom pritisku u konačnici je rezultirala njegovom odlukom da prekine radni odnos u Domu zdravlja. Čija uprava nije našla za shodno da stane u zaštitu svog uposlenika i u konačnici iza same pacijentice. Zato što se nisu smjeli suprotstaviti Umićeviću? Ili to nisu željeli jer je možda njihov partijski kolega? Ili što možda nisu položiliili su pak zaboravili Hipokratovu zakletvu?
„Pojašnjavajući po kom osnovu Umićević tuži njega i Dom zdravlja Dujaković je kazao da njegova pacijentica „zbog terapija nije stigla na vrijeme da dostavi neophodnu dokumentaciju komisiji, što je poslodavac iskoristio da vrši pritisak na ljekare, jer joj je produženo bolovanje“.
„ Poslodavac nije prihvatio odluku komisije, nego je išao formalno pravno. Aha, doktor je potpisao doznaku, ja ću doktora za gušu. I tako se devet mojih kolega našlo na tapetu. Način na koji se okomio na nas i na kraju krajeva uprkos svim argumentima, ta tenzija ne popušta. To traje već šest mjeseci. Kod mene je to bila kap koja je prelila čašu žuči u mom konkretnom slučaju, pa sam prošle sedmice dao otkaz u Domu zdravlja“, kazao je Dujaković.
Na ovom primjeru najjasnije se vidi koliko malo vrijede ljudski životi u ovom društvu. Posebno onaj radnički, koji kruh zarađuju u privatnom sektoru. A mi se pitamo zar nije bilo ljudskije, humanije da je taj isti Umičević pitao tu mladu ženu treba li joj kakva pomoć? Pokucao joj na vrata , pružio moralnu podršku.
Doktor Dujaković svoj posao porodičnog ljekara zamijenit će drugim. Gubitnici su njegovi pacijenti kojima su vrata njegove ordinacije i vrijeme da ih ne samo liječi nego i sasluša bili uvijek dostupni.
No u konačnici najveći gubitnik je ovo naše društvo. Koje se valja u kaljuži odsustva bilo kakve empatije i solidarnosti i kome je jedini i vrhovni bog profit.
