Minimalna plata u FBiH je od 1. januara odlukom Vlade FBiH povećana za 136 KM ili kako su precizno izračunali u Vladi Fadila Novalića za 33,56 posto. Da budemo još precizniji od Novalićevih „digitrondžija“, radnici koji u FBiH primaju najnižu platu sada će zajedno s njom, toplim obrokom i prevozom mjesečno primati u najboljem slučaju „fantastičnih“ 785 KM, a u većini drugih slučajeva zapravo 717 KM.
Nekoliko sedmica poslije Vlada Republike Srpske je objavila da će penzije u tom entitetu biti povećane za četiri posto. I time se, naravno, pohvalila preko javnog TV servisa u tom entitetu.
Prosječna neto plata u decembru prošle godine u RS-u je iznosila oko 1.030 KM, a u FBiH 1.022 KM. Penzija za puni staž od 40 godina u RS-u iznosi 424 KM, dok je najniža za 15 godina staža 212 KM. Najniža penzija u FBiH iznosi 382 KM, a zajamčena 478 KM. I to je otprilike sve što trebamo znati o tome kako ovu zemlju vode vožd, ban i aga u oba entiteta. Prosječna plata je, također, jedna velika varka jer u BiH radi oko 820.000 radnika među kojima su i oni direktori koji mjesečnu primali i po pola miliona KM, pa i ta suma ulazi u konačni zbir. Stručnjaci smatraju da je zapravo realna prosječna neto plata u BiH oko 700 KM i nju prima pola zaposlenih u BiH
A sada malo o inflaciji, odnosno o onome s čime se bh. građani, a posebno penzioneri i ponosni primatelji najnižih plata u BiH moraju nositi, a ni sami ne znaju kako.
Cijene rastu iz dana u dan
U posljednjih nekoliko mjeseci poskupjeli su hljeb, mlijeko, mliječni proizvodi, meso, gorivo i drugi energenti, kafa, suhomesnati proizvodi. Ustvari, nema smisla nabrajati šta sve nije poskupjelo. I kakav je odgovor vlasti na sva ova poskupljenja? Pa, rekosmo li već, povećali su penzije za četiri posto, a najnižu platu za 33,56 posto.
Ekonomista Faruk Hadžić koji već godinama apeluje da ga se posluša makar jednom je jedan od rijetkih koji promišlja bh. ekonomiju i uglavnom dijeli besplatne savjete izvršnoj vlasti u oba entiteta. Međutim, više ni sam ne zna koji savjet da da vlastima, pa je i on uzeo digitron u ruke:
„Jutros u jednom od marketa redovna cijena 500 grama kafe većine proizvođača iznosila je 8,55 KM, uz nekoliko izuzetaka, gdje je bila na akcijskoj prodaji. Prošle godine 500 grama kafe ste mogli kupiti za minimalno 2 KM manje nego sada. Kafa je samo jedan od primjera u posljednje vrijeme. Isto možete očekivati i za cijene hrane u restoranima, koji će sigurno korigovati cijene, ako već nisu”, napisao je Hadžić 5. januara, a već nekoliko dana kasnije bilo je dovoljno razloga za još jedan tekst o povećanju cijena.
Desetine hiljada građana Bosne i Hercegovine godinama su čekali da se ispuni makar jedno od obećanja da će se život u našoj zemlji poboljšati. Kada su vidjeli da neće, svi oni su stali u redove ispred ambasada zemalja zapadne Evrope i otišli iz ove zemlje, možda i zauvijek.
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i pokoja opoziciona politička partija već mjesecima, a neki od njih i godinama traže od vlasti da se minimalna plata poveća na 1.000 KM. Naravno, njihov prijedlog nije usvojen. Ne samo da vlasti nisu sposobne da prihvate minimalnu platu od 1.000 KM, nego su u ovim okolnostima protiv nje i udruženja poslodavaca u oba bh. entiteta. Poslodavci, vjerovatno s pravom, ne mogu obećati minimalnu platu od 1.000 KM jer su nameti na plate i dalje previsoki (60, 70 posto). Neki od poslodavaca svojim radnicima mogu isplatiti plate veće od 1.000 KM, ali takvih je premalo.
„Od vlasti ne očekujte da će vam pomoći. Da su htjeli davno bi to uradili, jer rješenja postoje, stotine puta su kolege ekonomisti o tome pisali. Nego, snađite se sami kako možete“, napisao je Hadžić u januaru, a već u februaru smo se suočili s novim rastom cijena.
Ekonomista Hadžić upozorava da smo se suočili s ozbiljnom inflacijom tokom koje je poskupjelo 619 proizvoda.
„Zašto ne bi država ukinula porez na dohodak na plate do 1.000 KM. To bi pomoglo građanmai“, ponovo je ovih dana predložio Hadžić.
„Ko preživi pričat će“
Zanimljivo je da je inflacija doprinijela povećanju iznosa prikupljenih poreza od PDV-a, ali ni to nije dovoljno vlastima da reaguju. Posljednje što smo čuli na tom planu je prijedlog Milorada Dodika da se PDV na osnovne životne namirnice smanji sa 17 na deset posto, ali to nije dovoljno, čak i kada bi se ovo dogodilo. Država bi mogla, smatra Hadžić, odmah smanjiti dio koji ubire od litre prodatog goriva u iznosu od 36 feninga sa PDV-om, ali oni ne žele ni to da urade.
Za inflaciju, dakako, nisu krive bh. vlasti. Inflacija je jedna od posljedica ekonomske krize koju je prouzrokovala pandemija koronovirusa, ali bismo se svakako lakše nosili s ovim cijenama da su bh. vlasti provele makar jednu ekonomsku reformu. Nisu smanjili broj parafiskalnih nameta, nisu reformisali zakone o porezu na dohodak i doprinosima. Nisu se potrudili da od BiH naprave zemlju poželjnu za strane investitore jer se nisu obračunali s korupcijom. Šta više, same su kreirale korupcioni sistem koji, čini se, jedini funkcioniše kako treba.
A sada još malo brojki. Sindikalna potrošačka korpa u Republici Srpskoj iznosi 2.031 KM. Najviše novca odlazi na hranu (39 posto), pa na stanovanje (29 posto), nakon toga na tekuće održavanje, odjeću, obuću, higijenu, prevoz, obrazovanje i kulturu. Sindikalna potrošačka korpa u FBiH je još veća i iznosi 2.265 KM. Prosječna plata u FBiH pokriva otprilike oko 44 posto potrošačke korpe. Upadljivo je da se u potrošačkoj korpi FBiH na hranu izdvaja malo više nego u RS (više od 45 posto), a upravo su građani najveći udar na svoje džepove osjetili nakon što je hrana poskupjela.
Hoće li se, kako je rekao Hadžić, građani ponovo morati sami snalaziti ili će ova vlast barem jednom pokazati da je tu zbog građana?
