Piše: Nemanja Tubonjić
Nakon što je Marko Perković Thompson održao koncert u Širokom Brijegu, veličajući ustašku ideologiju, svi srpski nacionalisti udružili su se kako bi osudili ovaj događaj. Najglasniji su bili političari iz bh. entiteta Republika Srpska, počev od gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, pa do predsjednika SDS-a Branka Blanuše. Isti oni koji nikada nisu osudili velikosrpske poruke mržnje i murale upućene prema nesrpskoj populaciji u Banjaluci i drugim gradovima, kroz koje se veličaju fašistički saradnici poput Draže Mihailovića, popa Đujića i dr., kao i osuđeni ratni zločinci, poput komandanta Vojske bosanskih Srba Ratka Mladića i njegovih oficira. Veličanje četništva može, a veličanje ustaštva ne može?
Stanivuković, koji je svega nekoliko dana ranije održao velikosrpski govor u Gračacu u Hrvatskoj, žaleći za Republikom Srpskom Krajinom, nakon čega je dobio prekršajnu kaznu od 700 eura, sada se zapitao: „Da li će Marko Perković Thompson dobiti makar prekršajni nalog, iako su njegovi postupci za krivičnu prijavu, ili će se nastaviti praksa da se kažnjavaju samo Srbi?“ Pokušao je poentirati i dodatnim pitanjem: „Da li evropske institucije imaju dvostruke aršine kada je riječ o veličanju fašističkih ideologija?“ Slijedom ove izjave evidentno je da banjalučki gradonačelnik ne negira da je propaganda srpskih nacionalista fašistička, već da problem vidi u tome što se jednima takvo ponašanje dozvoljava, a drugima ne.
Međutim, valja podsjetiti da Stanivuković nikada nije osudio četničke skupove koji se svake godine održavaju u Višegradu, a na kojima se veličaju etnička čišćenja i genocid. Niti je ikada osudio dolazak Baje Malog Knindže da pjeva o otimanju tuđih i zajedničkih republika. Jednako tako, u protekle tri poratne decenije nijedan srpski političar u RS-u nije odao počast ubijenoj djeci Prijedora, niti je porodicama žrtava dozvoljeno da podignu spomenik.
Kada su se građani Banjaluke žalili na crtanje murala Ratku Mladiću, Draži Mihailoviću i popu Đujiću u banjalučkom naselju Mejdan, Stanivuković je jasno poručio: „Nećemo skidati.“ Kao što nije dao nalog ni da se uklone prijeteće poruke nesrbima: „Srpski Mejdan“ i „Kome heroj na Mejdanu smeta, neće moći slobodno da šeta.“ S obzirom na to da Branko Blanuša nije osudio ni mural Ratka Mladića, niti prijeteće poruke svojim sugrađanima u već spomenutom naselju Mejdan, njegov komentar o Thompsonovom koncertu može se doživjeti kao vrhunac licemjerja.
„Taj neprebolni bol, koji se prenosi s generacije na generaciju, jako dobro poznajem. Kao čovjek, želim da se to zlo nikada nikome na svijetu ne ponovi. Ne mogu ni zamisliti kako su se osjećali potomci stradalih u Prebilovcima i ne mogu pojmiti kako je moguće da u civilizovanom svijetu postoje oni koji i dalje pokazuju nehuman odnos prema stravičnim zločinima“, ocijenio je Blanuša. Razumljivo i jasno – s ovim se možemo u potpunosti složiti. Ali važi li to i za Bošnjake i Hrvate u Banjaluci i drugim gradovima BiH, koji svakodnevno prolaze pored murala, spomenika i propagande posvećene nacionalističkim ubicama odgovornih za smrt njihovih najbližih? Kako je moguće da su ustaše zločinci, a četnici heroji? Ili svako veliča svoje, dok su drugi uvijek loši?
Zajedno s njima oglasila se i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, uz konstataciju: „Nigdje u civilizovanom svijetu nema i ne smije biti mjesta za ovakve pojave, pa tako ni u BiH.“ Ustvrdila je i da je riječ o obliku historijskog revizionizma. No, zar narativ o dva antifašistička pokreta – partizanskom i četničkom – koji se danas nastoji nametnuti u RS-u kao istina, nije također historijski revizionizam? Zar pretenzije srpskih nacionalista prema Bosni i Hercegovini nisu jednake pretenzijama hrvatskih nacionalista koji rade istu stvar? Ako Cvijanović smatra da ovakvim pojavama ne smije biti mjesta, znači li to da će spomenik Uroša Drenovića, koji je u Drugom svjetskom ratu potpisao sporazum s ustašama u Banjoj Luci svega tri mjeseca nakon pokolja u Drakuliću, biti uklonjen?
Kao što vidimo, svakom nacionalizmu smeta onaj drugi, ali nijedan neće negirati samoga sebe kako bi time negirao i postojanje drugog. Činjenica je da građani Bosne i Hercegovine moraju zajedno dići glas protiv ovog terora i time zaustaviti koncerte Thompsona i Baje, onemogućiti isticanje fašističkih simbola iz Drugog svjetskog rata, poput kukastog krsta, ustaške šahovnice i četničke kokarde, te stajati ujedinjeni u borbi za ravnopravnost, društvenu jednakost i mir svih. Ne možemo se boriti protiv fašizma, a da se istovremeno ne borimo protiv nacionalizma kao njegove embrionske faze.
