Evropski komitet za socijalna prava (ECSR) objavio je zaključke za 2025. godinu. Pravne procjene učinka država članica u pogledu ključnih prava vezanih za rad, koja su zaštićena Evropskom socijalnom poveljom, otkrivaju ozbiljne nedostatke u garantovanju prava na rad u mnogim zemljama.
Predsjednica Evropskog komiteta za socijalna prava, Aoife Nolan, navela je da je Komitet, uprkos određenim znacima napretka, „veoma zabrinut zbog dugog puta koji je pred mnogim državama članicama kada je riječ o garantovanju ključnih prava vezanih za rad, zaštićenih Evropskom socijalnom poveljom“.
ECSR u saopćenju za javnost ističe da u državama članicama nisu poduzete mjere za podsticanje ili jačanje pozitivne slobode udruživanja radnika koji tradicionalno imaju nisku stopu sindikalizacije. Kroz zaključke se ispituje i primjena Socijalne povelje u državama koje nisu prihvatile postupak kolektivnih pritužbi, a koji omogućava socijalnim partnerima, međunarodnim nevladinim organizacijama i drugima da pred Odborom podnose pritužbe zbog kršenja prava.
Neuređen prekovremeni rad, pravična naknada za rad
U zaključcima koji se konkretno odnose na Bosnu i Hercegovinu navedeno je da je naša zemlja ratificirala revidiranu Evropsku socijalnu povelju 7. oktobra 2008. godine, te da je rok za podnošenje 14. izvještaja Vijeću Evrope bio decembar 2024. godine. BiH je izvještaj dostavila u februaru 2025, nakon čega su zatražena i dodatna pojašnjenja.
Poglavlje o Bosni i Hercegovini fokusirano je na sedam segmenata koji se odnose na neusklađenosti u različitim oblastima.
U oblasti prava na pravedne uslove rada poseban fokus stavljen je na razumno radno vrijeme. Na osnovu odgovora domaćih institucija navedeno je koliko je prekovremenih sati zakonski dozvoljeno, kao i da su poslodavci obavezni provesti procjenu rizika te osigurati odgovarajuće zaštitne mjere.
U izvještaju se navodi da pomorski radnici ne postoje u Bosni i Hercegovini. Komitet je, međutim, napomenuo da je naša zemlja ratificirala Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o pomorskom radu, te da je obavezna definirati uslove u ovoj oblasti.
Komitet je komentirao i neaktivna dežurstva, naglasivši da zakoni u Federaciji BiH (u kojima je definiran koncept pripravnosti) i u Republici Srpskoj (osim za specifična područja) ne reguliraju dežurstva, te da se ona ne smatraju radnim vremenom. Komitet je upozorio da se neaktivni dijelovi dežurstva ne mogu u potpunosti smatrati periodima odmora, kao i da nije jasno definirano da li se takvi periodi plaćaju.
Kada je riječ o pravu na pravičnu naknadu, Komitet smatra da je definicija jednakog rada ili rada jednake vrijednosti previše općenita. Također upozorava da ne postoji sudska praksa o jednakoj plati, zbog čega stanje nije u skladu s Poveljom. Komitet ističe da je transparentnost plata ključna za efikasnu primjenu principa jednake plaće za rad jednake vrijednosti.
Navodi se i da informacije dostavljene u izvještaju ne potvrđuju da se u javnom i privatnom sektoru koriste rodno neutralni sistemi za ocjenjivanje i klasifikaciju poslova, koji bi omogućili poređenje poslova različitog sadržaja, ali jednake vrijednosti.
Nezaposlenost više pogađa žene nego muškarce
Prema izvještaju, žene su značajno nedovoljno zastupljene na tržištu rada. Prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2022. godine, stopa zaposlenosti žena u dobi od 20 do 64 godine iznosila je 40 posto. Ukupna stopa zaposlenosti žena bila je 29,9 posto, u poređenju s 50,9 posto za muškarce. Stopa nezaposlenosti bila je viša kod žena.
Udio žena u neplaćenim poslovima u Federaciji BiH znatno je veći u odnosu na muškarce. Također, razlika u platama porasla je sa 10 posto u 2018. na 12,5 posto u 2022. godini. Komitet primjećuje trend rasta prosječne razlike u platama te zaključuje da stanje nije u skladu s Poveljom.
Nije postignut ni mjerljiv napredak u smanjenju jaza u zapošljavanju među spolovima, niti u promociji efektivne rodne ravnopravnosti na pozicijama donošenja odluka. Pomaka nema ni kada je riječ o zastupljenosti žena u upravnim odborima javnih kompanija.
Ograničavanje prava na sindikalno organizovanje
Kada je riječ o pravu na organiziranje, Komitet je zaključio da stanje nije u skladu s Poveljom, jer nisu poduzete mjere za podsticanje ili jačanje pozitivne slobode udruživanja radnika, niti je utvrđeno da je pripadnicima oružanih snaga zagarantovano pravo na organiziranje.
Razmatrajući pravo na kolektivno pregovaranje, Komitet smatra da situacija također nije u skladu s Poveljom, jer nije utvrđeno da su zajedničke konsultacije dovoljno promovirane na svim relevantnim nivoima i na cijeloj teritoriji zemlje, s izuzetkom Brčko distrikta. Također, nisu održane zajedničke konsultacije o pitanjima relevantnim za digitalnu tranziciju.
Nije utvrđeno ni da je promocija kolektivnog pregovaranja dovoljna, kao ni da je pravo na kolektivno pregovaranje u odnosu na samozaposlene radnike – posebno one koji su ekonomski ovisni ili u sličnoj situaciji – adekvatno promovirano.
U izvještaju se navodi i da se policijskim službenicima uskraćuje pravo na štrajk, da je raspon sektora u kojima se to pravo može ograničiti preširok te da takva ograničenja prelaze granice dozvoljene Poveljom. Pripadnici oružanih snaga nemaju pravo na štrajk, niti je utvrđeno da postoje druga sredstva putem kojih mogu efikasno pregovarati o uslovima rada.
