Srpske vlasti su na današnji dan 1992. godine putem lokalnog radija izdale naredbu nesrpskom stanovništvu da svoje kuće obilježe bijelim zastavama i čaršafima te da pri izlasku iz kuća ne smiju biti bez bijelih traka oko ruke.
„Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice“, poruka je koja se tada čula sa Radija Prijedor.
OPSTRUKCIJE GRADONAČELNIKA JAVORA
Teške posljedice su bile za sve nesrbe u Prijedoru bez obzira da li su stavili ili nisu stavili bijele trake prije 32 godine. Tokom proteklog rata u Prijedoru je ubijeno 3.178 osoba, civila koji su ubijani na kućnim pragovima ili u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje.
Odajući počast svim nevino stradalim žrtvama, i ove godine građani i aktivisti su prošetali kroz centar Prijedora, dok su na glavnom gradskom trgu položene 102 ruže za isto toliko stradale djece.
Obraćajući se u ime roditelja stotinu i dvoje djece iz Prijedora ubijene 1992. i 1993. godine Fikret Bačić podsjetio je da se ove godine navršava punih 10 godina od predaje zahtjeva za izgradnju spomenika ubijenoj djeci.
„Do danas, Skupština grada se nije izjasnila o tom zahtjevu i nismo mogli pokrenuti proceduru za izgradnju spomenika. Izmijenjali su se od tada četiri gradonačelnika i četiri predsjednika Skupštine grada i niko od njih nije imao u sebi dovoljno ljudskosti da napravi istorijski iskorak i odobri izgradnju prvog spomenika za civilne žrtve rata u Prijedoru”, naglasio je Bačić.
Podsjetio je na niz razgovora s predstavnicima svih političkih stranaka, ali da se ništa nije promijenilo.
„Od svih lokacija koje smo razmatrali najpodesnija je ona u parku u Starom gradu gdje smo se danas bili okupili prije dolaska na ovaj trg. Godine su prolazile a Skupština grada nije donosila odluku da se može krenuti u izgradnju spomenika. Kupovali su vrijeme, odugovlačili, izmišljali razne procedure mimo zakona kako bi nas naveli da odustanemo. Od izbora Slobodana Javora na funkciju gradonačelnika nastupa totalna blokada ovog procesa. Uporno odbija susret i nastavljanje pregovora oko spomenika. Nije bilo od pomoći ni kada su mu se obraćali međunarodni zvaničnici koje smo zamolili da nam pomognu da nastavimo započeti dijalog o budućem spomeniku. Posebno smo zahvalni Dunji Mijatović, komesarki Vijeća Evrope za ljudska prava, koja je učinila dodatne napore da privoli nadležne političare da se naš problem sa spomenikom riješi. Za sada ni to nije pomoglo, gradonačelnik me odbija primiti“, rekao je Bačić.
Ponovo je, u ime roditelja ubijene djece, apelovao na predstavnike međunarodnih organizacija, EU i UN-a te ambasadore stranih država da pomognu u dobijanju političke dozvole za gradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora.
REVIZIONISTIČKI NARATIVI
U ime koalicije Jer me se tiče obratila se građanska aktivistica Melani Isović. Podsjetila je da je Dan bijelih traka nastao kao protest zbog policijske zabrane da se na ovom trgu komemorira smrt 266 prijedorskih žena i djevojčica.
„Tog maja 2012. aktivista za ljudska prava Emir Hodžić stajao je ovdje sam sa bijelom trakom na ruci. Iduće godine na obilježavanju Dana bijelih traka ovaj trg je bio prepun ljudi sa bijelim trakama na rukama. I danas smo tu da se podsjetimo na 31.maj 1992. kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Označavanje ljudi je bilo efikasno, do kraja rata skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo Prijedora je protjerano, a 3.176 civila je ubijeno ili nestalo. Sve relevantne činjenice o bijelim trakama utvrđene su u sudskim procesima za ratne zločine, od prve presude u Hagu protiv Duška Tadića, pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću“, navodi se u poruci Koalicije.
Posebno je istaknuto da i 32 godine od crnih dana Prijedora u srpskoj javnosti postoji sasvim drugačiji narativ od stvarnih događanja.
U isto vrijeme, naveli su iz Koalicije, u hotelu Prijedor organizovana je i takozvana Međunarodna konferencija o logorima te da danima kada se sjećamo ubijene djece „bošnjački političari sa strane, pojačani strancima, svojim govorima pokušavaju pažnju javnosti odvući gdje njima odgovara“.
„Obilježavanjem Dana bijelih traka želimo da pokažemo da može i drugačije. Da zajedno možemo da se sjećamo svih nedužnih žrtava i da prihvatimo da su sve žrtve rata naše zajedničke žrtve, bez obzira iz kojeg identiteta potiču. U Prijedoru smo izdvojili 102 djece, zato što je njihova smrt bila nevidljiva u ovom gradu. U Sarajevu bi se na Dan bijelih traka trebale spomenuti nevidljive žrtve u tom gradu, svi oni nedužni ljudi pobijeni na Kazanima, naprimjer. U Bugojnu, gdje se svake godine okupi veliki broj građana da obilježe Dan bijelih traka, trebali bi se sjetiti ubijenih Hrvata za čijim tijelima se još uvijek traga. I tako redom, gdje god da se obilježava taj dan. To je suština Dana bijelih traka, da se sjećamo žrtava koje vlasti u toj lokalnoj zajednici ne žele pamtiti“, zaključeno je u poruci Koalicije Jer me se tiče.
Izvor: Valter Portal
