–
U posljednjih dvadeset godina sve se svodi na puko preživljavanje radnika jer su njihove plate nedostatne za pristojan život. Radnici, poručuju preko sindikalista poslodavcima i predstavnicima vlasti , da ne traže sažaljenje već poštovanje zakona, pravo na rad i zarade za dostojanstven život
Pripremili Tamara Miščević i uredništvo portala Živi ljudi
Obustavom proizvodnje u Željezari Zenica i rudarenja u rudnicima željezne rude Prijedor i Ljubija ArcelorMittal (AM) u pitanje je doveo radna mjesta za tri hiljade radnika te kompanije u BiH, ali ugrozio i poslovanje Željeznica Republike Srpske i Federacije BiH (FBiH), te brojnih kooperanata.
Bude li ugašena visoka peć u Zenici taj grad kao i Prijedor naći će se u ozbiljnim ekonomskim problemima, upozorili su na debati sindikalni lideri AM Zenica i Prijedor, te potpredsjednik Konfederacije sindikata RS i predstavnik sindikata Željeznica RS.
Bosna i Hercegovina kao država, zavisne, periferne ekonomije nalazi se pred jednim od najozbiljnijih socio-ekonomskih izazova i borba za očuvanje svakog radnog mjesta treba da bude prioritet za entitetske i državnu vlast..
Ipak, iako je generalni štrajk u Željezari Zenica počeo 20. novembra, a rukovodstvo AM -a ranije obustavilo proizvodnju kako bi ga obesmislilo, što se lančano odrazilo i na prestanak rada rudnika Prijedor i Ljubija te transport željezne rude, vlade oba bh entiteta i dalje ne izražavaju spremnost da se uključe u rješavanje ovog problema.
Predsjednik Sindikata ArcelorMittala Zenica Rašid Fetić smatra da su obje vlade trebale da riješe problem već prvog dana štrajka radnika, bez obzira što je riječ o stranoj kompaniji.
„Poražavajuće je da se za sedam mjeseci ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Vedran Lakić oglasio samo jednom , kao i premijer FBiH Nermin Nikšić. Podjednaku nezainteresiranost za stanje u Željezari Zenica iskazao je i Premijer Zeničko dobojskog kantona Nezir Pivić“, naglasio je Fetić.
Foto – Rašid Fetić
I upravi AM-a i predstavnicima kantonalne, entitetske i državne vlasti poruči je da radnici nisu trošak nego investicija.
Zenički sindikalci ističu da AM manipulira radnicima i služi se svojevrsnim ucjenama, ali i smatraju da dokle god kompanija ima dobru zaradu ona se neće povući, jer imaju jeftinu radnu snagu i jeftine sirovine.
„Kada god radnici traže veće plate poslodavac odmah zaustavlja proizvodnju i stvara krizu, naročito prilikom spominjanja kolektivnog ugovora i na taj način se stvara plodno za sivu zonu poslovanja. Kolektivni ugovor koji traje tri godine ne može da se mijenja jednostrano i ne može da sadrži odredbe koje samo odgovaraju poslodavcu, a da se pri tom iživljavaju nad radnicima i njihovim pravima“, pojasnio je ovu tvrdnju Fetić.
Podsjećamo, Kolektivni ugovor radnicima AM Zenica istekao je u maju ove godine, no poslodavac nije iskazao spremnost da kroz socijalni dijalog sa sindikatom potpiše novi . Potpisivanjem novog Kolektivnog ugovora, radnici u Zenici bi dobili topli obrok u iznosu od 7,5 KM, povećanje cijene noćnog rada sa 60 na 70 posto i dobivanje novčane naknade u iznosu od 100 KM za vjerske praznike. Također, bi trebale da se povećaju noćne satnice za 25-30 posto i koeficijent satnice ne bi trebao da ide ispod 1,9 posto.
Svi navedeni radnički zahtjevi bi ukupno izašli vlasnika ArcelorMittala 7 miliona KM na godišnjem nivou, što je 0,8 posto njegovog rashoda na godišnjem nivou jer mu godišnja dobit iznosi 25 miliona.
Edin Smriko, predsjednik jednog dijela departmana čeličane u Zenici pita se koliko će Visoka peć uopšte moći da se održi na takozvanom „toplom režimu” zbog zimskih vremenskih uslova.
I on je upozorio na poraznu činjenicu da se i dalje ne može postići nikakav konkretan dogovor sa federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije.
Radnici i dalje ne dobijaju nikakvu pomoć. Oni čekaju i u svakom trenutku su spremni da rade. Jedino rješenje je postizanje kompromisa i uključivanje i entitetskih vlada i Vijeća ministara BiH jer je ovo državni interes, a ne samo entitetski“, naveo je Smriko.
Foto – Rašid Fetić i Edin Smriko
Čelnici sindikata AM Zenica istakli su da su , od stupanja u generalni štrajk, ogromni pritisci na radnike, prijetnjom o neisplaćivanju plata. Međutim, jasno su stavili do znanja da ukoliko se ne isplate plate radnicima da će organizovati proteste. Njihova ključna poruka je da od postavljenih zahtjeva ne odustaju i da bez štrajkačkog odbora neće biti pokretanje visoke peći u Zenici.
Vrijeme za bolje sutra ističe
Dario Antonić, predsjednik Sindikalne organizacije ArcelorMittal Prijedor ističe da se svi mi nismo snašli u kapitalizmu, vlasnicima je uvijek preči profit i ukoliko je ugrožen oni ga nadomješćuju preko leđa radnika.
„Učestalije se treba razgovarati o položaju radnika u realnom sektoru i opstanku samih radnika u BiH. Sve ovo navedeno povlači dalekosežnije probleme koji se odnose na to koliko će radnika uopšte u budućnosti biti u BiH, jer su sveprisutne ekonomske migracije stanovništva“, upozorio je Antonić.
Podvukao je da je svim radnicima u interesu da dobiju neko obećanje za budućnost, jer niko više nema ni strpljenja niti vremena! Svakim danom, istakao je Antonić, sve veći broj ljudi zauvijek napušta državu, a mladi u tome prednjače. Prema podacima demografa za deset godina pola miliona radno sposobnih ljudi je otišlo iz BiH.
Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata željezničara RS je naveo da prevoz željezne rude u prihodima JP Željeznice RS učestvuje sa 42 posto i taj gubitak je nemoguće nadoknaditi.
Podsjetio je da se restruktuiranje Željeznica provodi shodno odredbama Zakona o stečaju na osnovu kojeg moraju biti likvidni da ne bi otišli u stečaj zbog neispunjavanja obaveza prema radnicima. Najveći problem je da Vlada RS ne daje grant koji je bio obećan početkom godine. Od obećanih 20 miliona, trebalo se dati 10 miliona da bi broj spao na isplaćenih svega 5 miliona KM.
Vlada je preuzela dio obaveza u procesu restruktuiranja, koji se finansira kreditom Svjetske banke koji su se prvobitno odnosili na brigu o infrastrukturi, prevozu putnika i isplaćivanju plata radnika.
Kada su strani poslodavci izvukli sva naša prirodna dobra, zaključio je Dobraš, počeli su da se povlače. Radnici imaju izuzetno niske plate u Željeznicama i ubrzo će doći do štrajkova radnika i preliće se i na sva ostala preduzeća.
Foto – Rudnik Ljubija
Moguća rješenja
Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara RS-a i potpredsjednik Konfederacije sindikata RS osvrćući se na stanje u AM Zenica i Prijedor napominje da kada kompanija ne bude učestvovala u BDP-u, kada radnici ne budu državljani BiH tek onda entitetske vlade mogu da kažu da ih ovo ne interesuje !
Naveo je i da postoje prijedlozi, odnosno izlazna rješenja za trenutno stanje. Prvi bi se odnosio na traženje kontinuiranog rada rudnika Prijedor, bez sistema upućivanaj radnika na čekanja gdje bi se obezbijedio nesmetan rad svih radnika tokom godine. U ovoj izlaznoj varijanti sam poslodavac se ne bi borio za tržište, jer bi se željezna ruda mogla plasirati i na druga tržišta i ne bi ovisila o radu Željezare Zenica i procjenama kompanije da li im je rentabilno, ovisno o kretanju cijena čelika na svjetskom tržištu, da vrše proizvodnju.
Drugi prijedlog koji se također odnosi na „sistem čekanja“ i odbijanja 50% od plate treba da se odnosi i na plaćanje dažbina ( komunalnih i drugih naknada) tj da se i one umanje, kao i plata.
„U čitavoj ovoj situaciji ne moraju samo da trpe radnici, svi treba da se uključe u rješavanje problema, a naročito Vlada koja mora da zaštiti sve stanovnike, njihov rad i prihode. Svako preduzeće koje je u sistemu čekanja na kraju godine završava negativnim finansijskim ishodom“, naveo je Kukolj.
Pojasnio je da Konfederacija sindikata pokušava da pronađe nekog drugog klijenta za izvoz rude, iako je 51 posto u vlasništvu ArcelorMittal-a, a 49 postoje u vlasništvu Vlade RS, iako u Vladi napominju da se radi o „privatnom vlasništvu“.
Foto – Saša Kukolj i Jelenko Dobraš
I ova sindikalna konferencija ukazala je na niz problema s kojima su suočeni radnici u realnom sektoru u cijeloj BiH. Upozoreno je da se zakoni primjenjuju , čak i u onim oblastima koja su dobro zakonski uređena, što privatnim poslodavcima, ali i dijelu poslovodstava u javnim preduzećima, a primjer su Željeznice RS, te JP Elektroprivreda RS ostavlja prostor da zakone tumače i primjenjuju kako hoće. Odgovornost za to snose entitetski kontrolni organi, ali vlade oba bh entiteta ne pokazuj interes da stanu u zaštitu zakona pa time i samih radnika.
Slijedom toga je i porazna poruka s ovog skupa da se u posljednjih dvadeset godina sve svodi na puko preživljavanje i radničke plate su nedostatne za pristojan život. A radnici samo žele da rade čitavu radnu godinu i da zarade svoje plate.. Poenta je, poruka je, da se nešto realno promijeni u državi, jer nijedan radnik ne želi da bude sažaljevan, već samo želi svoja osnovna radnička prava.
Sva trenutna dešavanja koja se odnose na obustavu rada u AM -u nisu samo problem radnika ove kompanije radnika već su univerzalni problem radništva u BiH, smatraju sindikalisti.
A kako bi do promjena došlo i ujednačio položaj radništva u BiH, neophodno je da se usaglasi Zakon o radu i Zakon o poslovanju na državnom nivou, jer svi radnici rade identične poslove i u Prijedoru, Zenici, Tuzli, Banjaluci ili u Sarajevu.
