Close

Maida Bilal,  aktivistica iz Kruščice : BORBA ZA OČUVANJE ŽIVOTNE SREDINE OBAVEZA JE SVIH GRAĐANA

Autor:

Erduan Katana

November 8, 2022

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

Imperativ na Balkanu posljednjih desetak godina postale su investicije u proizvodnju električne energije iz mini hidroelektrana. Na području između Slovenije i Turske trebalo bi se izgraditi gotovo 3.000 malih hidroelektrana, čija snaga varira između pet kW (kilovat) i deset MW ( Megavat ) . Veliki broj tih malih hidroelektrana bit će izgrađene,  ili su već izgrađene,  u ekološki čistim sredinama, neke u neposrednoj blizini ili čak unutar područja nacionalnih parkova, na čistim planinskim rijekama.

Čak i Europsko udruženje malih hidroelektrana navodi da su neki od negativnih utjecaja onemogućavanje migracija riba i prekid riječnog kontinuiteta, smanjenje kvaliteta vode, povećanje smrtnosti riba, morfološke promjene, buka te fragmentacija i degradacija staništa pojedinih vrsta.

 Ove investicije  su male, a zagađenje minimalno,  tvrde investitori,  dok su s druge strane, državne subvencije vrlo primamljive,  jer države garantiraju da će svu proizvedenu električnu energiju otkupiti po povoljnoj cijeni u narednih 10 ili 15 godina .

Jedan od razloga zašto su ove investicije subvencionirane od strane država i imaju povlaštenu tarifu za prodaju električne energije, nalazi se u činjenici da generiraju jako malo električne energije koja je i skuplja nego ona proizvedena u velikim hidroelektranama i u termoelektranama.

U Bosni i Hercegovini više od 100 mini hidroelektrane koje su u radu  proizvode tek  oko tri posto ukupne potrošnje električne energije dok se sve ostalo proizvodi u termoelektranama , velikim hidroelektranama i vjetroelektranama.

Potencijalne opasnosti mini hidroelektrana  dovela su do toga da se građani organiziraju i pružaju otpor štetnim investicijama u svojoj sredini. Vjerojatno najpoznatije organiziranje na ovim prostorima je ono u bosanskohercegovačkom selu Kruščica, nedaleko  od Viteza. Skupina žena iz sela, kasnije nazvana „Hrabre žene Kruščice“, više od 500 dana i noći, od avgusta 2017. godine, blokirala je pristup mostu kako bi spriječile izgradnju dvaju hidroelektrane na ovoj rijeci. Na njih je slana specijalna policija,  ali one nisu odustajale. Njihova ustrajnost nagrađena je tako što je Kantonalni sud u sporu mještanki i investitora presudio u korist mještanki te poništio dozvolu za izgradnju planiranih mini hidroelektrana na toj lokaciji. Priča je izašla iz regionalnih okvira tako da su žene iz Kruščice 2019. godine dobile i nagradu EuroNatur koju, za izvanredan doprinos zaštiti prirode i okoliša, dodjeljuje istoimena njemačka organizacija. 

Aktivistica  iz Kruščice Maida Bilal 2021. godine bila je evropska dobitnica Goldmanove nagrade za zaštitu životne sredine ( Goldman Environmental Prize), poznate i kao “Zeleni Nobel”. Prva je aktivistica u BiH koja je dobila ovu nagradu. Sa njom smo razgovarali o svim problemima kada je u pitanju borba za  životnu sredinu.

Photo-Goldman-Environmental-Prize

Gospođo Bilal, šta se dešava u Vitezu odnosno Kruščici ? Da li je ta priča oko dvije mini hidroelektrane završena ?

Bilal : Prije svega želim Vam se zahvaliti na ukazanoj prilici da razgovaramo o ovoj jako važnoj temi iz oblasti okoliša naše Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući medijima i savjesnim ljudima koji ukazivaju na ovu problematiku i velike borbe poput ove u Kruščici mi danas imamo jedan veliki broj ljudi u mnogim zajednicama sa istim ili sličnim problemima u životnoj sredini koji su se suprostavili ili se suprotsavljaju gladnim investitorima i uzropatorima javnih resursa.  Na Vaše pitanje šta se danas dešava u Kruščici i da li je ta priča završena moj odgovor je na žalost tužan, jer lično i odgovorno tvrdim da izgradnja mHe nije u potpunosti zabranjena sve dok se ovakvi projekti ne izbrišu iz Prostornih planova kantona SBK-a. Zanimljivo je da u prostornom planu postoji i područje na kojem su predviđena i geološka ispitivanja. Sudskim procesima smo velikim dijelom uspjeli u Kruščici i na to smo ponosni, ali ove borbe za opstanak naših rijeka su drugačije u odnosu kako to stanovnici BiH vide i razumiju.

Kako je  vaša borba počela i zanimljivo je to da su se žene organizirale, a ne muškarci ?

Bilal : Borba je počela okupljanjem jedne grupe muškaraca, a vrhunac odbrane bio je suprostavljanje žena. One su  fizički stale na most da spriječe prolazak teških mašina investitora. Ovo je dovelo do  hapšenja 23 osobe,   od čega 22 žene i jedan muškarac. Zahvaljujući ovim uhapšenim osobama i njihovoj ustrajnosti te hrabrosti i na sudu mi smo  iz zahvalnosti postavili tablu na lokaciji tog mosta sa natpisom “Most hrabrih žena Kruščice”, a što  je postalo simbol otpora u borbi za našu rijeku. Možda je i Vama jasno zašto nisu muškarci stali na most da se suprotstave specijalnoj jedinici, ali danas to više nije ni bitno, jer u tim momentima sigurnost za život je bio prioritet kao i uvijek. Možda da budem malo jasnija,  žene su nekako po prirodi i više vezane za životnu sredinu, ali ja metaforički uvijek kažem da smo mi kao žene i svjesnije koliko je voda važna za naš opstanak. Često volim istaknuti “rijeka je ženskog roda”, pa je sasvim prirodno za mene lično da je žene i brane.

Kantonalni sud u Travniku poništio je ranije dozvole za izgradnju  za dvije  planirane mini hidroelektrane na Krušicim , međutim investitori  nisu odustali od gradnje. Presudama Kantonalnog suda Novi Travnik koje su poznate i ministarstvu i investitorima poništene su sve dozvole vezana za gradnju MHE na rijeci Kruščici (okolišne dozvole, urbanističke suglasnosti i građevinske dozvole). U međuvremenu Ugovori i Anexi o koncesiji za gradnju MHE u Vitezu, koji je donesen još davne 2007.godine je istekao. Međutim investitori su ponovo pokušali dobit dozvole i u  oktobru 2021. godine održana je javna rasprava . Šta je ona donijela i da li je to bila javna rasprava ako vama nisu dozvolili da zbog navodno korone ne možete prisustvovati ?

Bilal: Da, u oktobru 2021.godine je održana javna rasprava. Najinteresantnije je bilo što uposlenici  ministarstava pogoduju investitoru i krše mnoge zakonske i druge procedure. Naravno investitor ne odustaje pa je po mom mišljenju htio iskoristiti vrijeme korone i zabranu okupljanja. Ipak pojavili smo se i jasno rekli da nećemo dozvoliti izgradnju mHE na Kruščici. Bila je to burna javna rasprava koja uopšte nije trebala ni biti održana jer nema osnova. Svi osnovi za održavanje javne rasprave po ovom pitanju pali su još 2017.godine samim protivljenjem nas mještana i sudskim procesima u kojima smo dokazali da su dozvole nelegalno izdate, da su anexi ugovora istekli, da su konsecije prebacivane na druga lica i gro drugih nelegalnosti.

Vi već godinama ukazujete na netransparentnost i nezakonitost provedenih procedura i postupaka za izdavanje dozvola za gradnju malih hidroelektrana na rijeci Kruščici. Postali ste simbol otpora običnog čovjeka pravnom nasilju zarad privatnih interesa i profita. Da li ste se umorili od te borbe ? Koliko čovjeka istroši  ta borba protiv sistema,  odnosno politike i investitora?

Bilal : Postali smo simbol otpora, ali i primjera kako se donosioci odluka igraju i obezvrjeđuju ljudske živote stanovnika Bosne i Hercegovine. Kada me pitate da li sam se umorila, jednostavno ne. Nisam se umorila iz milion razloga, a ako me pitate da li je sve ovo teško …Jeste, preteško je i čovjek se istroši ..Ne samo da se istroši zbog borbe protiv izgradnje mHe već i zbog izazova koje donosi mala sredina. Zbog politika koje vodi svaki pojedinac ne bi li nekako promešetario ili se okoristio priklanjajući se određenim politikama, a sve je to zarad ličnog interesa. Ovi niski udarci jako bole i naravno dok tjeram pravdu pokušavam sebi postaviti realna pitanja.

Mene lično niko nije tjerao da se borim za rijeku Kruščicu i sve rijeke Bosne i Hercegovine. Niko me nije tjerao ni da govorim i ukazujem na netransparentnost, nezakonitost provedenih procedura, ali me tjerala moja savjest, odgovornost i obaveza da se borim protiv pošasti današnjice i otimanje javnih resursa od nas sviju.

Teško je govoriti o ovom problemu, a ne spomenuti da nas je sve manje u državi koja je toliko prelijepa i postoji moj lični žal za nerazumijevanju sveukupnog problema koji je stvorio ovaj atak na naše rijeke i uništavanje životne sredine.

Federacija BiH 7. jula je donijela zakon kojim se zabranjuje gradnja malih hidroelektrana do 10 MW. Ovo je na neki način potvrda i vaše dugogodišnje borbe .  Da li ovo znači da je borba protiv mini hidroelektrana završena u  entitetu FBiH ?

Bilal :  FBiH jeste donijela Zakon 07.06.2022 da se zabranjuje izgradnja mHe do 10 MW, a ja se brinem šta je sa onim koje su već izgrađene .Šta je sa onim iznad 10 MW, da li će se nastaviti prepisivati okolišne dozvole i pogodovati određenim lobijima  za ishodovanje dozvola?

Mnogo je tu zakulisnih radnji i pred nama je još mnogo borbi i teških iskušenja u godinama koje su ispred nas. Zašto nije jednostavno obustaviti ovakve projekte na pitkim i divljim rijekama, bogatim florom i faunom i staviti tačku na ovakve štetne projekte?

Razmislite i pogledajte, a želim da isto i stanovnici BiH znaju ko stoji iza ovakvih investicija, kakve su namjere uništavanja i uzimanja javnih resursa BiH. Borba nije završena i potrebno je da se svi zajedno borimo ili nam prijeti apsolutni nestanak.

U Bosni i Hercegovini u funkciji je oko 120 mini hidroelektrana,  a bila je planirana izgradnja još oko 340. Ove do sada izgrađene i pored uvjeravanja investitora da one nisu štetne za okoliš i ljude čini se da prave veliku štetu . Na nekim rijekama u BiH gdje je izgrađeno više  mini hidroelektrana , poput Željeznice i Ugra skoro da nema više vode u koritu. Da li zakoni i propisi u ovoj oblasti nisu potpuni ili investitori koriste  lako korumpiranu vlast pa uzimaju i više vode za proizvodnju nego što bi zakonski trebalo?

Bilal: Pojednostavit ću jednim opisom svog života.  Danas imam 41 godinu i dijete sam sa sela, a odrasla sam uz rijeku koja je od moje kuće udaljena nekih cca. 50-tak metara. Moje djetinjstvo protkano je igrom, slobodom, učenjem i uživanjem uz rijeku. Čak 7-8 kilometara nizvodno u blizini moje kuće (mi živimo na dnu sela) rijeka je toliko bila čista i izdašna vodom da smo se igrali u koritu rijeke, gazili i kupali se. Ta prošla vremena imaju uspomene da je nekada  ribu peš (lat. Cottus gobio) bilo normalno vidjeti u vodi čitavim koritom rijeke, a danas to nije moguće zbog zagađenosti i otpadnih voda i zbog konstantnog opadanja nivoa vode i drugih uzroka nanesenih u poslijeratnim godinama.

Sada je rijeka čista samo od izvorišta do jednog vikend naselja u krugu šumskog pojasa. Sve ono što smo mi kao djeca imali danas više ne postoji u ovom dijelu korita rijeke Kruščice. A da i ne govorim, izgradnjom mHe rijeka bi bila totalno uništena i korito bi nestalo u potpunosti ili bi promijenilo sasvim svoj prirodni izgled.

Kao što ste naveli  primjer Željeznice, Doljanke, Ugra, Lašve i drugih rijeka ove moje tvrdnje mogu se vidjeti golim okom običnog čovjeka da ovakvi projekti uništavaju sve.

Zakoni i propisi nisu potpuni, inspekcijski nadzor nije rigorozan, čak vodni inspektori ne rade svoj posao kako im Zakon nalaže, pogoduju investitorima itd. Investitori koriste vlast, traže rupe u zakonu, mešetare vremenom, vrše pritiske na aktiviste, zastrašivanja i tužbe, iskorištavaju i tromost našeg sudstva, involviraju se veoma brzo u pokrete pa čak do te mjere da se i sami organizuju i tjeraju svoje bližnje ili uposlenike da idu na proteste / kontra protesti nama aktivistima koji se borimo za rijeke i druge javne resurse.

Ovaj građanski otpor u BiH protiv gradnje mini hidroelektrana sve više jača. Vidjeli smo da su i u Mostaru aktivisti uspjeli odbraniti Bunu. Sve više opština u BiH priključuje se eko akciji Opštine bez brana . Ove godine se  priključila  i Banja Luka. Da li po vama ovo pokazuje da ako su građani dobro organizovani i hrabri mogu se izboriti za neka svoja prava ? Da li je recept za uspješnost dobro poznavanje zakona ?

Bilal: Ono što ja vidim na terenu da se ljudi sve više bude i ukazuju na problem u okolišu, dok neki to rade reda radi. Moja poruka je da svaki pojedinac krene od sebe i naša priroda će opstati! Da, mnoge opštine su se obavezale da će biti opštine bez brana, naša opština Vitez nije iskazala dobru volju da to učini , a razlog je poznat kada pogledate rijeku Lašvu. Buna i Bunski kanali se dugo godina bore i zaista sam zahvalna na upornosti tih ljudi. Mnoge druge zajednice također se bore i ljudi su uporni, a noviji primjer jeste  opština Jezero i borba protiv geoloških ispitivanja.

Na terenu je problema mnogo, deponija Uborak koja je ekološka bomba za veliki dio Hercegovine, a imamo i  druge primjere uništavanja životne sredine.

Da li su ljudi organizovani ? Može to i bolje, mnogo mnogo bolje…. Potrebno nas je više i da se borimo brže da bi što više sačuvali našu životnu sredinu jer svaki protraćen dan je uništen kilometar neke rijeke, šume, zagađen zrak ili tlo.

Recept za uspješnost je ljubav prema prirodi, ljubav prema domovini, čvrst karakter, uključenost pojedinca u donošenje odluka kako na lokalnom nivou tako i na višim nivoima poznavanje Zakona i obavezno učešće na javnim raspravama koje se odnose na zajednicu u kojoj živite.

Potrebno je biti odgovoran i hrabar ne samo za “neka prava”, već za svako pravo koje imamo kao građani Bosne i Hercegovine. Ja sam rođena u Bosni i Hercegovini, odrasla, školovala se, rodila svoje dijete i želim tu da opstanem i ostanem, ali ujedno da budem i građanin cijelog svijeta!

Istražite više

Izložba INCEL 29. novembar Banja Luka

U Banjaluci će se 29. novembra 2022. godine u Kulturnom centru Banski dvor u Malom izložbenom salonu otvoriti dokumentarna izložba INCEL Slobodana Rašića – Bobare.