Veći broj radnika ARCELORMITTAL PRIJEDOR d.o.o. prinudno poslan na godišnji odmor

Ono što je očigledno, da ja donošenje ovakve Odluke bilo nepotrebno i nepripremljeno od strane rukovodioca što pokazuje i sama realizacija iste na terenu. Prije svega u Odluci je stajalo da će tokom perioda obustave proizvodnje biti angažovani radnici za čijim radom postoji potreba, a koji su u funkciji neophodne proizvodnje i održavanja, te minimalnih dežurstava, obezbjeđenja sigurnosti ljudi i imovine i izvršavanja neodložnih poslova,da bi u toku realizacije ostalo angažovano preko 200 radnika (okvirno, informacija sa kojom raspolaže sindikat) što u konačnici predstavlja cifru od 25-30% radnika koji nisu poslani na godišnje odmore, ne ulazeći u to da li su njima izdata rješenja i na koji način se planira sprovesti gore navedena Odluka (broj:B-0356/22) kod tih radnika.

Ono što je nesporno da su na ovaj način oštećeni i radnici koji se nalaze na godišnjem (najvećem broju u januaru sproveden prinudno prvi dio godišnjeg), kao i oni koji su ostali raditi i pokušavaju u otežanim uslovima rada (nedostatak radne snage, pad morala, briga za budućnost, male plate) dovesti postrojenja i strojeve u stanje ispravnosti. Na sve ovo treba navesti i angažovanje trećih lica koji tenutno vrše drobljenje karbonatne rude na kopu Buvač u Omarskoj čiji rad nije prekidan, a koji dovodi u sumnju opravdanost gore navedene Odluke (slična dešavanja su bila kod odlaska naših radnika na proteste u Banja Luku zbog privatizacije dijela državnog kapitala u RŽR-u, a to privatno preduzeće je u tim trenutcima dovozilo strojeve u krug firme).

Sindikat je iz opravdanih razloga duboko uvjeren da iza donošenja ove Odluke i sličnih koje se planiraju donijeti u narednom periodu stoji politika kao i Zahtjev radnika za povećanje ličnih primanja radnika i Dopis koji je upućen predsjedniku UO AMP N/r Nikhil Mehti i Generalnom direktoru Mladenu Jelači u kojem se traži hitno održavanje zajedničkog sastanaka Sindikata AMP i AMZ sa navedenim predstavnicima kompanije i rješavanje gorućeg pitanja, enormnog rasta inflacije i povećanja cijena osnovnih životnih namirnica i energenata. Opravdanost ovoga zahtjeva  pokazuje ogromna podrška Sindikalinim zahtjevima koju radnici pokazuju potpisivanjem peticije i na taj način izražavaju podršku odlukama i namjerama Sindikata da se izbori za osnovnu egzistenciju radnika i da sa svojim platama mogu prehraniti svoje porodice.

Radnici AMP su imali povećanje plate u ovoj godini od 4%,a samo zvanična inflacija u prvoj polovini ove godine iznosi 14%(statistički zavod RS),a činjenice su da je sve poskupilo 50%i više, što samo daje opravdanost zahtjevima radnika u realnom sektoru sa kojim djelimo istu sudbinu. U prilog ovoj konstataciji ide i činjenica da je prosječna plata u AMP za prvo polugodište 2022. godine iznosila 1.230.55 KM, naravno govorimo o neto plati sa stimulacijom od 10% (bez ugovorenih plata), dok je prosječna plata u Republici Srpskoj u mjesecu maju iznosila 1.105.30 KM na koju treba dodati i povećanje u linearnom iznosu od 100 KM koje je usvojila Narodna skupština na zadnjem zasjedanju za sve budžetske korisnike, dok je ta ista plata u prošloj godini iznosila nešto više od 900 KM.

Svi smo upoznati i da je Vlada RS u više navrat podizala iznos najniže plate koji sada iznosi 650 KM,a čiji postotak nisu pratile ostale grupe složenosti poslova. Realni sektor je prepušten sam sebi i nalazi se na koljenima, što pokazuje činjenica da se i  Kompanija AMP koja je stabilnog poslovanja na ovaj način odnosi prema svojim uposlenicima i kreirajući politiku čistog profita nema milosti i razumijevanja za trenutnu situaciju. Kako objasniti činjenice da je Arcelor Mittal u BiH prošle godine bila najprofitabilnija kompanija  sa profitom od 200.000,000 KM, a na zahtjev radnika AMP da se sa njima podjeli jedan manji dio tada još uvijek neraspoređene dobiti iz prethodnog perioda, odgovor  UO AMP je bio negativan sa obrazloženjem da to nije praksa kompanije i da radnici nisu dioničari, i da ne mogu učestvovati u raspodjeli profita, očekujući da radnici snose posljedice loših poslovnih poteza, eventualnih gubitaka i izazivanja vještačkih kriza zarad većeg profita.

Ono što najviše pogađa zaposlene su upravo činjenice da su oni bili glavni stub poslovanja svih ovih godina, da su davali nesebičnu podršku Kompaniji svojim radom i zalaganjem, kao i da su ispunili sve zadatke koji su bili pred njima postavljeni ,a kao nagradu za to su dobili ignorisanje i nerazumijevanje za bezbroj njihovih zahtjeva u vezi rješavanja trenutne situacije uzrokovane rastom pojedinačnih troškova i drastičnim poskupljenjima svih vrsta roba i usluga. U zadnjih mjesec-dva je poslano bezbroj dopisa i zahtjeva povodom navedenog bez konkretnih prijedloga i odgovora od strane poslodavca.

Nije korektno ne spomenuti ni maćehinski odnos Vlade RS prema realnom sektoru, čija podrška se ogledala samo kroz podsticaje poslodavcima za povećanje plata (taj iznos je namjenjen isključivo poslodavcima) kao i promjenu neoporezivog djela plate (prelazak na bruto iznos obračuna) i manji  postotak uplate socijalnog doprinosa po radniku, a zbirni rezultat ovih olakšica je povećanje plate u realnom sektoru u iznosu od 30-40 KM, i jedan manji iznos kod većine poslodavaca koji je srazmjeran našem povećanju i zanemariv u ovoj situaciji što je uvidjela i sama Vlada kroz iznose kojima potpomaže budžetske korisnike.

Opravdanost našim zahtjevima leži i u činjenici da smo u komunikaciji sa Sindikatima ArcelorMittal-ovih tvornica u Evropi,dobili saznanja da će se povećanja plata vršiti u skladu sa klauzulama o automatskom usklađivanju plate/satnice sa rastom inflacije,ukoliko ista pređe određeni procenat (5% i više). Za naše radnike izgleda ne važe ove prakse razvijenih zemalja već je ovdje sistem robovlasničkog upravljanja ingorišući potrebe i zahtjeve radnika.

Upravni odbor  Sindikata AMP i ovim putem jasno stavlja do znanja upravi da ni pod kojim uslovima neće dozvoliti da se rizik poslovanja sa poslodavca prebacuje na radnike i njihove porodice. SO AMP najozbiljnije pokazuje namjeru da u slučaju ignorisanja zahtjeva od strane Kompanije ne isključuje sve vrste sindikalne borbe u skladu sa Zakonom o radu, Pojedinačnim kolektivnim ugovorom i Zakonom o štrajku. U prilog zahtjevima Sindikata idu i činjenica da su u posljednje vrijeme pokrenute aktivnosti oko pokretanja proizvodnje rude na ležištima u Ljubiji kao i da trenutno imamo oko 800 zaposlenih radnika među kojima je preko 130 sa privremenim rješenjima što još više izražava zabrinutost Sindikata za sudbinom istih. Sve ovo još više obavezuje Sindikat da istraje u svojoj namjeri da se svim mogućim sredstvima izbori za platu dostojnu jednog poštenog rudara  i ovim putem poručuje da neće odustati od pravedne borbe bez obzira ne sve pritiske i odluke Kompanije koje bude donosila u periodu koji je pred nama, ” kaže se u saopštenju Sindikalne organizacije Arcelor Mittal Prijedor.