Notice: Function add_theme_support( 'html5' ) was called incorrectly. You need to pass an array of types. Please see Debugging in WordPress for more information. (This message was added in version 3.6.1.) in /var/www/radnickasolidarnost/htdocs/wp-includes/functions.php on line 5831
Krekini rudari nemaju s čim da rade – Radnička Solidarnost
Close

Krekini rudari nemaju s čim da rade

Ako se u Kreku nije ulagalo zato što nema Bloka 7, onda to treba i reći, a ako su drugi razlozi na koje sumnjamo onda ih treba javno obznaniti. Rudaru nije problem da mu kažeš istinu, rudaru su bitne samo dvije stvari, da mu obezbijedite da ima s čim raditi i da mu platite za ono što je uradio. Ne treba nam više. Rudari su ginuli u ratu, a ni tokom pandemije se nisu mogli pridržavati epidemioloških mjera i bili su izloženi. Rudarima je nemoguće da rade i da još nose maske.

Autor:

Darko Omeragić

November 18, 2021

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

Najveći problem većine rudara u FBiH je maćehinski odnos vlasnika rudnika. Najočitiji primjer je tuzlanska Kreka (najveći rudnik u sastavu koncerna Elektroprivreda BiH) u koji je EP BiH od 2009. godine do danas trebala uložiti više od 220 miliona KM, ali je investirano svega oko 30 posto, odnosno oko 77 miliona KM. Otkriva nam to u razgovoru za „Radničku solidarnost u BiH“ predsjednik Sindikata rudara u Kreki Zuhdija Tokić.

„U posljednjem periodu u kojem su trebali uložiti 158 miliona KM nisu nam dali ni fening. Kreka je ogroman rudnik i ja mislim da se od nje svjesno pravi slučaj. Zašto je to urađeno? U rudnik Mramor sa jamskom eksploatacijom trebalo je dovesti čelo, ali to nije urađeno, pa ljudi rade s krampama i sad zamislite šta se s takvim načinom može proizvesti u 21. vijeku. Ni u druga dva objekta – rudnicima Dubrave i Šikulje situacija nije ništa bolja jer nije modernizovana mehanizacija, pa ljudi rade s bagerima starim po nekoliko desetina godina i zato nemamo mogućnost da ostvarimo kontinuitet u proizvodnji. Naši radnici su velemajstori improvizacije, kako bravari i elektro struka, tako i rudari, ali svemu dođe kraj. Maćehinski odnos vlasnika kapitala, u ovom slučaju EP BiH, je kriv za sve. Ovo stanje najbolje opisuje to što generalni direktor EP BiH Admir Andelija, kao vlasnik kapitala baca ljagu na „svoj“ kapital govoreći da rudnik Kreka ne može odgovoriti zadatku, a da, recimo, može rudnik Stanari, time pravdajući otkup uglja iz Stanara za potrebe TE Tuzla“, kaže Tokić.

Tiho gašenje rudnika

Šta se, zapravo, dogodilo s Krekinom proizvodnjom zbog koje se njen vlasnik – Elektroprivreda BiH odlučila da ugalj kupi od rudnika Stanari? Koncern Elektroprivreda BiH- rudnici je u oktobru zbog manjka u Krekinoj proizvodnji od 32 posto (umjesto 1,48 miliona tona proizvedeno je 1,02 miliona tona uglja op.a.) od rudnika Stanari kupio 620.000 tona uglja po cijeni od 56,5 KM po toni, u odnosu na 45 KM koliko je plaćano Kreki. Ovo je urađeno kako ne bi bio ugrožen rad Termoelektrane Tuzla. No, Krekini rudari i njihovi sindikalci su ovo s pravom shvatili kao početak tihog gašenja rudnika.

„Elektroprivreda BiH je u Kreki 100-postotni vlasnik kapitala. Oni upravljaju svim kadrovima u rudnicima koje dovode u poziciju da ne mogu odgovoriti zadatku kako bi se iz drugih, privatnih rudnika van koncerna kupovao ugalj. Mi smo zbog ovoga ogorčeni i slali smo pisma premijeru Tuzlanskog kantona Kadriji Hodžiću i Skupštini TK-a, kao predsjedniku Željku Komšiću jer ovo nije mala stvar. Na gubitku će biti i Željeznice FBiH jer će manje uglja prevesti, a uz to je tu još jedna bitna stvar i tiče ekologije – ne mogu ovi blokovi u TE Tuzla spaliti koliko se u Kreki proizvede uglja jer je Energetska zajednica rekla koliko blokovi mogu raditi. Od 2009. kada smo ušli u Koncern imali smo 4.014 radnika, danas u Kreki radi manje od 2.000 radnika, a za dvije godine Kreka će ostati na maksimalno 1.300 radnika i onda sigurno neće moći odgovoriti nikakvom zadatku“, ističe Tokić.

Rudari i njihovi predstavnici u sindikatima ne mogu da shvate odnos vlasnika rudnika prema njima. Indikativno je da se ne ulaže u modernizaciju rudnika, iako neki od njih, poput Kreke mogu podmiriti potrebe pola Evrope jer u Dubravama i Šikuljama postoji više od 150 miliona tona rezervi uglja, dok se ogromne rezerve uglja nalaze i u rudniku Mramor.

„Mi sada više nemamo s čime raditi. Ja se divim svim ljudima bilo koje struke koji rade u Kreki. Ako se u Kreku nije ulagalo zato što nema Bloka 7, onda to treba i reći, a ako su drugi razlozi na koje sumnjamo onda ih treba javno obznaniti. Rudaru nije problem da mu kažeš istinu, rudaru su bitne samo dvije stvari, da mu obezbijedite da ima s čim raditi i da mu platite za ono što je uradio. Ne treba nam više. Rudari su ginuli u ratu, a ni tokom pandemije se nisu mogli pridržavati epidemioloških mjera i bili su izloženi. Rudarima je nemoguće da rade i da još nose maske. Sumnjamo i na to da se ide ka tome da se dovedu privatnici u Kreku i da nam onda oni iznajmljuju svoje mašine kako bismo mogli raditi“, rekao nam je Tokić.

Rudari su svjesni i procesa dekarbonizacije koji neće zaobići ni Bosnu i Hercegovinu, ali traže da se precizno definiše do kada i u kojem obimu će raditi rudnik Kreka i ostali rudnici u BiH, da se pripreme socijalni programi, prekvalikacija i dokvalifikacija ljudi koji će raditi u objektima koji će proizvoditi „zelenu energiju“. No, kako kaže Tokić, u Vladi FBiH i Koncernu ne znaju šta će se sutra dogoditi, a kamoli za nekoliko godina.

Zuhdija Tokić

Gašenje termoelektrana

„Logično je da će proizvodnja u Kreki jednog dana stati, ali treba napraviti analizu posljedica za Tuzlanski kanton. Svjesni smo svega, ali vidite kako se situacija mijenja iz dana u dan. Obnovljivi izvori energije mogu pomoći, ali zna se da su ugalj i nuklearna energija i dalje osnovni u proizvodnji električne energije. Samo tražimo precizne i jasne programe zbrinjavanja rudara. Mi se svakako suočavamo sa odlivom ljudi i rudnici će ostati ljušture za koje neće ni trebati mehanizacija jer neće imati ko da radi, a vjerujte ako ne budemo imali svoju električnu energiju bićemo ovisni od drugih“, upozorava Tokić.

Vlada FBiH je krajem oktobra donijela odluku kojom se odobrava 4,2 miliona KM za uvezivanje staža radnicima rudnika uglja u Tuzli, Zenici, Kaknju, Brezi i Travniku. Rudnicima uglja Kreka d.o.o. Tuzla od ovog iznosa ide 798,5 hiljada KM za 43 radnika. Sudbina rudnika u Tuzli je vrlo neizvjesna. S jedne strane se razmišlja o radnim mjestima rudara, a s druge strane je proces dekarbonizacije koji je sve bliži i Bosni i Hercegovini. Prema nekim procjenama, za 15 do 20 godina bi trebalo doći do gašenja termoelektrana što znači da je sada pravo vrijeme da se počne raditi na kvalitetnoj zamjeni izvora energije, pogotovo na obnovljivim izvorima energije koji, prema analizi Bankwatch mreže, trebaju biti upotrijebljeni za sistem daljinskog grijanja u Tuzli.

Pred Vladom FBiH i Elektroprivredom BiH su veliki izazovi koje trebaju što prije početi rješavati kako bi bili zadovoljni i rudari i građani koji su željni čistog zraka.

Istražite više

Da li je važniji interes građana ili pojedinaca?

Borba oko izgradnje malih hidroelektrana u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH se nastavlja Otvorena pisma parlamentarcima uputili su neposredno uoči glasanja o Prijedlogu zakona o izmjenama