Proces restrukturiranja Elektroprivrede Republike Srpske bi, prema najoptimističnijim prognozama, trebao biti završen početkom oktobra ove godine, a u centru pažnje je zbrinjavanje velikog broja viška radnika i budućnost elektroenergetskog potencijala ovog bh. entiteta. Do sada je, uz stimulirajuće otpremine u ERS i zavisnim preduzećima, zbrinuto oko hiljadu radnika, a plan je da se zbrine još najmanje dvije hiljade. Tako bi broj od oko 9.600 radnika u ERS i zavisnim preduzećima trebao biti sveden na oko 6.600. Radnička solidarnost je razgovarala sa nekim od ključnih učesnika ovog procesa, odnosno sindikalcima koji su direktno i indirektno uključeni u zaštitu prava radnika u ERS. Osim ovoga, istražili smo kakve je posljedice dosadašnji tok restrukturiranja ostavio na pojedine dijelove glavnog energetskog sistema u ovom entitetu. Predsjednik Konfederacije Sindikata Republike Srpske Željko Tepavčević tvrdi da se od početka restrukturiranja Elektroprivrede RS ide u pogrešnom pravcu.
ENERGETSKA (NE)ZAVISNOST
„Na ovaj način urušava se sistem koji je bio kompaktan i koji je bio stub razvoja RS-a. Očito je da mentori iz međunarodne zajednice, a prije svih Evropska energetska zajednica (EEZ) diktiraju pravila igre. Pri tome moramo imati u vidu važnu činjenicu koja kaže da je EEZ udruženje građana i da nijedna od vlada zemalja članica Savjeta Evrope nije ratifikovala sporazum koji im je nudila EEZ, a nad nama se primjenjuju dvostruki standardi i da je njihovo ciljano tržište zapadni Balkan, odnosno zemlje bivše Jugoslavije, ali i zemalja s kojima je graničila nekadašnja nam zajednička država. U svim dokumentima koje su, nažalost, potpisale obje entitetske vlade u BiH, a u ime BiH i Savjet ministara BiH se poslije riječi „restrukturiranje“ stavlja riječ „privatizacija“. To je jedna stvar, a druga je da ćemo ovakvim načinom restrukturiranja ERS postati energetski zavisni“, kaže Tepavčević.
Aktuelni direktor ERS Luka Petrović, prema Tepavčevićevom mišljenju, ubrzava proces gašenja termoelektrana u RS, ali i dovođenje drugih snabdjevača električnom energijom.
Problema ima i u distributivnim preduzećima ERS-a: „Prva faza koja je provedena tokom restrukturiranja distributivnih preduzeća u ERS je dovela distributivna preduzeća u situaciju da ne mogu funkcionisati i gdje su svi njihovi prihodi, javno i tržišno snabdijevanje centralizovani u novoosnovanu firmu u sastavu holdinga. U sljedećoj fazi će, da bi distribucije opstale, pošto su im ostali samo troškovi, morati dobiti veće iznose novca od mrežarine, što će dovesti do poskupljenja električne energije, odnosno mrežarine. Proces restrukturiranja proizvodnih preduzeća koji tek dolazi će dokrajčiti ERS. Zavisna preduzeća su već pretvorena u akcionarska društva i u bliskoj budućnosti će postati privatna preduzeća“, tvrdi Tepavčević. Što se tiče otpremnina, naš sagovornik kaže da su one, uz pritisak sindikat, bile pristojne, ali je problem što su bez posla ostajali i neki radnici kojima je to bilo jedino radna mjesto unutar njegovih porodica. Razlog za otkaz je bilo gašenje tog radnog mjesta u distributivnom preduzeću. Dakle, milosti nije bilo ni prema takvim slučajevima. Identično kao i u drugim brojnim bh. kompanijama država i entiteti nisu znali sami da provedu proces restrukturiranja nego su u pomoć pozvali strane konsultante. U slučaju ERS to je konsultantska kuća PricewaterhouseCoopers (PwC) iz Londona koja baš i nije marila na primjedbe sindikata koji su ukazivali da novi ustroj distributivnih preduzeća neće biti funkcionalan. Predsjednik Odbora Sindikata ERS Zoran Mićanović za Radničku solidarnost je kazao da je PwC pokušao izgurati sindikat iz priče o restrukturiranju. A kako i ne bi jer sindikat nije bio saglasan sa koeficijentima u čemu je na na kraju pobijedio PwC. Jedino što je sindikat uspio da ispregovara su stimulativne otpremnine za višak radnika u distributivnim preduzećima koje su išle do pojedinačnih iznosa od 52.000 KM za radnike s najmanje 20 godina staža. „Imamo najavu da će uskoro krenuti i restrukturiranje proizvodnih preduzeća i da će i to raditi PWC. U zavisnim preduzećima koja se bave proizvodnjom zaposleno je više od 5.000 radnika i među njima je sigurno njih 2.000 koji će biti obuhvaćeni restrukturiranjem. Ljudi nisu koferi da ih pobacate napolje i mi iz sindikata ćemo tražiti pisanje pravilnika koji će biti identični kao kod distributivnih preduzeća. Za isplatu stimulativnih otpremnina u distributivnim preduzećima je izdvojeno 31,5 miliona KM što znači da nam za otpremnine u zavisnim proizvodnim preduzećima treba još najmanje 70 miliona KM. Iskreno da vam kažem, ne vidim gdje će se taj novac naći“, pojasnio nam je Mićanović. KOME TREBA HOLDING? Prema njegovim riječima, upitan je opstanak i RiTE Ugljevik i RiTE Gacko zbog procesa dekarbonizacije koje juri i BiH. U slučaju propasti ova dva proizvodna preduzeća bez posla bi ostalo još 2.000 ljudi. „Vlada u RS je još uvijek u ovoj priči neodređena i mi iz Ugljevika i Gacka pokušavamo da o ovom pitanju otvorimo neki normalan razgovor. Problem nam je što je Vlada donijela odluku da se ide u proizvodnju takozvane „zelene energije“. Međutim, smatram da je to veliki izazov i za ozbiljnije ekonomije, a pogotovo za našu ekonomiju. Dok imamo ove dvije termoelektrane koje proizvode 65 posto električne energije u RS imaćemo energetsku nezavisnost“, rekao nam je Mićanović. Što se tiče budućeg ustroja ERS Vlada RS je na holding prenijela ovlaštenja da upravlja cijelom sistemom. To znači da holding prodaje električnu energiju koju „prave“ proizvodna preduzeća. Mićanović kaže da iz proizvodnih preduzeća dolazi ideja da se proizvodna preduzeća vežu u jednu vertikalu na vrhu koje bi bilo i preduzeće koje se bavi prodajom električne energije: „Mi proizvođači tvrdimo da ako znamo proizvesti onda znamo i prodati električnu energiju. Također, ideja je da distributivna preduzeća imaju svoju priču mimo holdinga. Radi se o tome da treba razvlastiti holding jer mu ne vidimo svrhu i funkciju osim da nam troši novac. Međutim, tu je sad borba u kojoj vidimo više politike nego struke“, zaključio je Mićanović.
