Šta su radnici na ekonomsko socijalnom polju dobili, a šta izgubili nakon što je odlukom
Vlade bh entiteta Republika Srpska najniža cijena rada od 1. januara 2024. godine
povećana na 900 KM tema je o kojoj su razgovarali predstavnici sindikata, ekonomisti i
građanski aktivisti.
Iskustva sindikata su različita i zavise od poslovnog okruženja, socijalnog dijaloga sa
poslodavcem , ali i stanjem radne snage na tržištu rada neophodne za neometano
održavanje proizvodnje u realnom sektoru.
Ipak svi su saglasni da je inflacija i tu cijenu rada „pojela“ te podsjetili da je sindikalna
potrošačka korpa iz mjeseca u mjesec sve skuplja. U maj iznosila je 2.614
KM, odnosno pokrivala 53, 67 potrošačke korpe. Dakle, najniža cijena rada pokriva tek
trećinu potrošačke korpe.
Predsjednik Sindikata rudara i metalaca Saša Kukolj istakao je da je kao
potpredsjednik Konfederacije sindikata izrazio protivljenje da Vlada utvrdi visinu najniže
cijene rada, jer je rad taj koji je treba određivati.
„Krajnje je vrijeme da se sindikati prestanu ponašati na način da se svaki minimalac
mora bespogovorno prihvatati“, upozorio je Kukolj.
Goran Čamdžić, radnik JP Željeznice RS ukazao je da od januara ove godine 50 posto
radnika u tom preduzeću prima tzv „minimalac“. To je dovelo, istakao je, do
izjednačavanja zarada i nekvalifikovanih i VKV radnika i onih sa srednjom stručnom
spremom.
U pogledu zarada slična iskustva su i u kompaniji Arcelor Mittal Prijedor. Kukolj je
naveo da je povećanjem minimalca došlo do sistema narušavanja zarada jer
su i u toj kompaniji NK radnici došli na nivo NK, VKV i radnika sa srednjom stručnom
spremom.
Podsjetio je da su zbog pada potražnje čelika na svjetskom tržištu i kompanija i radnici
bili suočeni s nizom izazova. No zahvaljujući Sindikalnoj organizaciji koja djeluje u toj
kompaniji sa poslodavcem je potpisan sporazum da se radnicima tokom ovogodišnja
četiri kvartala isplati dodatnih 480 KM i time barem djelimično amortizuje kontinuiran
rast cijena roba i usluga.
Iskustva radnika u Banjalučkoj pivari su drugačija naveo je Dario Čeko , predsjednik
Sindikata tog preduzeća. Naveo je da su radnici zadovoljni platama, da sindikat ima
zadovoljavajući socijalni dijalog sa poslodavce.
Razlog tome je, naveo je Čeko, činjenica da se Banjalučka pivara suočava s kroničnim
nedostatkom ne samo kvalifikovane radne snage , nego i NK radnika te da je za
poslodavca i radnike ključni problem kako očuvati proizvodnju u planiranom obimu.
Zoran Pavlović, ekonomski ekspert upozorio je da je „država preskupa“ i da zbog toga u
nezavidan položaj dovodi i radništvo i poslodavce. Istakao je da doprinosi i porezi na
neto zarade iznose 60 posto, te da stoga poslodavci i posežu za isplatom dijela plata u
kovertama.
Rezultat intervencije države , zaključio je Pavlović, dovodi do toga da se država bogati,
a građani / radnici siromaše.
Osim o efektima povećanja najniže cijene rada tokom debate ponovo se govorilo i o
hroničnom problemu međusindikalnog dijaloga. Iako se formalno svi bore za
poboljšanje položaja radnika njihova međusobna suradnja daleko je od
zadovoljavajućeg i potrebnog nivoa i time samo otežava realizaciju radništva za
poboljšanje ekonomsko socijalnog položaja , ali i adekvatnih uvjeta rada koji se,
navedeno je, često zanemaruju.
Upozoreno je i da se sindikati teško prilagođavaju političkom uređenju i svojinskoj
tranziciji.
Malo se uradilo, jedan je od zaključaka, na edukaciji radnika kako bi se oslobodili percepcije sindikata kao interesne organizacije, i shvatili njegovu ulogu i značaj u socijalnom dijalogu. Konferencija je održana u Banjaluci 26. juna kao dio saradnje sindikata i civilnog društva uz podršku Fronta slobode Tuzla.
