Federalno ministarstvo rada i socijalne politike izradilo je prednacrt Zakona o radu s ciljem usklađivanja oblasti rada s praksama zemalja Evropske unije.
S druge strane, u bh. entitetu Republika Srpska nastavlja se politika krajnje nezainteresiranosti za položaj radnika. Naime, u RS-u je resor rada spojen s resorom invalidsko-boračke zaštite i, bez obzira na političke opcije koje su bile na vlasti, pitanju rada i položaja radništva pridavalo se veoma malo pažnje.
U fokusu svakog sastava Vlade prioritet su bili demobilisani borci i nastojanje da se iz te kategorije stanovništva mobilizira glasačka baza. To se uglavnom činilo igranjem na kartu jeftinog nacionalizma i patriotizma, iako demobilisani borci već tri decenije tvrde da je obim njihovih materijalnih prava ponižavajući u ekonomsko-socijalnom pogledu.
Tako od brige za borce godinama profitiraju isključivo čelni ljudi Boračke organizacije Republike Srpske (BORS). Javnost je prije nekoliko godina brujala o tadašnjem predsjedniku BORS-a Panteliji Ćurguzu, njegovom korištenju službenog vozila Vlade RS-a te beneficijama koje je od te funkcije ostvarivao prvenstveno za vlastitu korist. Kao nagradu za lojalnost SNSD-u obavljao je i funkciju savjetnika Milorada Dodika tokom njegovog prvog mandata na poziciji predsjednika RS-a.
Vlada Save Minića otišla je i korak dalje te je za ministra rada i invalidsko-boračke zaštite imenovala Radana Ostojića, koji je na tu funkciju došao s pozicije predsjednika BORS-a.
U skupštinskoj raspravi opozicija je vodila žustru polemiku o Ostojiću, ali su se sve zamjerke uglavnom svodile na njegovu blisku vezu sa SNSD-om, tačnije s predsjednikom te stranke Miloradom Dodikom, odnosno na politizaciju BORS-a. O samom resoru rada i pitanju koliko je Ostojić kvalificiran da se bavi tom oblasti nije izrečena nijedna rečenica.
Rad i boračka prava moraju se odvojiti
Imajući u vidu višedecenijski odnos Vlade RS-a prema radno-pravnom položaju radnika, ne treba čuditi što ni deset godina nakon donošenja Zakona o radu u ovom entitetu nije došlo do zaključivanja općeg kolektivnog ugovora. Povremene amandmanske intervencije na zakon bile su više kozmetičke nego suštinske prirode.
Sindikati su zbog toga primorani da borbu za ostvarivanje svojih prava i pregovore vode s drugim resornim ministarstvima te da se, gotovo po pravilu, obraćaju premijeru, umjesto ministru rada.
„Priča i inicijativa o samostalnom ministarstvu rada odavno je plasirana kao ideja Sindikalne organizacije ArcelorMittal Prijedor prema krovnim sindikalnim organizacijama. Razlog je taj što je ministarstvo boračko-invalidske zaštite rutinsko – ministar unaprijed usvojeni budžet raspoređuje prema boračkoj kategoriji u svrhu socijalnog umirivanja nezadovoljstva u toj populaciji. Tu ostaju parastosi kao popratni događaji u svrhu samopromocije ministarstva i samog ministra“, navodi Dario Antonić, predsjednik Sindikalne organizacije ArcelorMittal Prijedor.
Kako pojašnjava, radnika i njihovih prava u resornom ministarstvu nema ni na vidiku, posebno kada je riječ o radnicima u realnom sektoru, čija se prava štite Zakonom o radu. Upravo bi na unapređenju i dosljednoj primjeni tog zakona ministarstvo rada trebalo kontinuirano raditi.
O radničkim pravima, ističe Antonić, više su se bavili ministri drugih resora i to uglavnom površno, umjesto da se time bavi nadležno ministarstvo.
„Za radnike i sindikate vijest da će resor voditi bivši predsjednik BORS-a došla je kao grom iz vedra neba. Ne bježeći od činjenice da među radnicima ima mnogo učesnika-boraca iz proteklog rata, ali imajući u vidu potrebe realnog sektora u možda najtežem poslijeratnom periodu, sindikati nisu oduševljeni ponuđenim rješenjem. Ne ulazeći u stručnost i radno iskustvo budućeg ministra, sindikat smatra da radno pravo nije njegova oblast te kao jedino rješenje vidi razdvajanje ministarstva na dva resora – gdje bi resor rada vodio ministar s iskustvom u realnom sektoru i povjerenjem sindikalnih organizacija, stečenim kroz socijalni dijalog“, zaključio je Antonić.
Da je potrebno razdvojiti resor rada od boračke zaštite smatra i Aleksandar Dragušić, predsjednik Sindikalne organizacije UKC Banja Luka Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti RS-a.
„Stav našeg sindikata je da je definitivno sazrelo vrijeme da se ministarstvo rada i boračka pitanja odvoje, ne samo zbog forme, nego prvenstveno zbog funkcionalnosti i javnog interesa. Problem je što sada postoji sukob prioriteta, ne sporeći činjenicu da boračka populacija ima poseban status i simbolički značaj“, kazao je Dragušić.
Dodao je da smatra kako će imenovanjem dosadašnjeg predsjednika BORS-a na čelo ministarstva fokus biti stavljen na prava boraca, a ne radnika.
„Radnici i sindikati su dugo čekali i bili razumni, ali ministarstvo rada nije adekvatno odgovaralo našim potrebama. Od Zakona o radu, preko činjenice da ne postoji opći kolektivni ugovor, do stagnacije radnog zakonodavstva. Socijalni dijalog jedva da postoji, a najave ukazuju da će fokus ministarstva biti na boračkoj populaciji“, upozorava Dragušić.
On ističe da fokus mora biti na radnicima, jer ministarstvo treba da prati standarde Evropske unije i država u okruženju, gdje postoje posebna ministarstva rada.
„Boračka pitanja moraju biti regulisana kroz neki drugi resor“, poručio je Dragušić.
Komentarišući činjenicu da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokrenulo proceduru donošenja novog Zakona o radu, Dragušić je kazao da će reprezentativni sindikati radnika u zdravstvu početkom februara obaviti konsultacije te da će jedna od inicijativa biti izmjene Zakona o radu.
Pojašnjava da aktuelni zakon ne prati standarde ni u okruženju ni u Federaciji BiH, te da je potrebno pronaći racionalno i sistemsko rješenje za oblast radno-pravnog zakonodavstva.
Dragušić podsjeća da se Republika Srpska kontinuirano nalazi u izbornim godinama ili političkim previranjima, ali da se, bez obzira na to, mora hitno uputiti inicijativa za izmjene Zakona o radu, s fokusom na zaštitu radnika na radu.
Nakon toga, na potezu su Vlada RS-a i resorno ministarstvo, a hoće li doći do kvalitetnih pomaka u interesu radnika zavisit će isključivo od njihove političke spremnosti.
