Desetorica radnika sarajevskog gradskog saobraćajnog preduzeća Gras jučer je stupilo u štrajk glađu. Na ovaj očajnički potez radnici su se odlučili zbog neisplaćivanja plata koje u ovom preduzeću kasne puna dva mjeseca.
Razlog kašnjenja u isplati plata su blokirani računi zbog duga od 12 miliona KM koje ovo preduzeće mora isplatiti radnicima po ranijoj tužbi koja je uslijedila usljed nepoštivanja kolektivnog ugovora koji je s njima potpisan 2006. godine.
Radnička solidarnost je ove radnike posjetila u krugu preduzeća prvog dana štrajka. Mnogi od njih su u očaju zbog stanja u koje su ih dovele prethodne uprave, ali i kantonalne vlade koje nisu uspjele da srede poslovanje ovog za glavni grad BiH iznimno važnog preduzeća.
Muhamed Sukić, jedan od desetorice štrajkača nam je rekao kako se osjeća prevarenim i poniženim. Ovaj radnik u Grasu radi već 33 godine. Iako je ratni vojni invalid i dalje može raditi i to na poslovima tehničke primopredaje autobusa i minibusa.
„Ovo je za sve nas ponižavajuće. Mi regularno radimo, ali ne primamo plate. Trpimo ucjene da nešto uradimo kako bismo dobili platu. Odrekli smo se svega kako bi ova firma funkcionisala. Više nemamo povjerenja jer su nas sve kantonalne vlade do sada prevarile“, kazao nam je Sukić.
Radnicima koji su posegnuli za radikalnim korakom koji im može ugroziti zdravlje podršku su pružile i druge kolege koje ne mogu štrajkovati jer Gras zbog svoje specifičnosti ne može u potpunosti stati s radom. Jedan od njih je i vozač tramvaja Fahrudin Džabija koji nam je rekao kako su za stanje u Grasu krivi svi – od aktuelnog direktora do bivših uprava i prošlih saziva sarajevske kantonalne vlade.
PROBLEMI IZ PROŠLOSTI
„Šta ovdje mogu radnici? Ništa. Radnici rade ono što im se naredi. Ministar saobraćaja Adnan Šteta može da priča šta hoće i to je njegov problem, ali ako je već ministar i ako treba da obezbijedi novac neka ga obezbijedi. Mi redovno dolazimo na posao i prevozimo naše putnike i smatramo da zato trebamo dobiti platu, a ko će i kako naći novac nas ne zanima. Mi 15 godina tražimo da se riješe naši problemi i da se uhapse i odgovaraju oni koji su napravili probleme i koji su pokrali ovu firmu. Mi 15 godina tražimo da vlasti kao vlasnici ulažu u svoju firmu jer nam je neshvatljivo da oni svoju djecu, a mi smo njihova djeca, puštaju da umiremo i da daju nekome drugom pare“, rekao nam je Džabija.
Problemi u poslovanju Grasa sežu daleko u prošlost i prostor u ovom tekstu je premali da bi se ispričalo kada su kola krenula nizbrdo i ko ih je gurnuo u provaliju. No, činjenica je da je dug rastao onim tempom kojeg je diktirao počinjeni kriminal u preduzeću. Prvo su u posljednjem ratu stradala vozila, a onda je poslije rata krenulo neplansko zapošljavanje radnika. Paralelno s ovim zapošljavanjem u nabavku vozila se ulagalo premalo, pa su stanovnici Sarajeva postajali sve nezadovoljniji kvalitetom prevoza. Sve to je rezultiralo gubljenjem linija, a i privatnici su tu vidjeli svoju šansu pa su mnoge prijeratne Grasove linije preuzeli privatnici. Istovremeno, vlasti nisu na vrijeme počeli rješavati probleme koji su kao i dugovi rasli iz godine u godine. Ako se vratimo samo osam godina unazad, u 2013. godinu vidjet ćemo da je dug Grasa tada iznosio 135 miliona KM i da je naglo skočio upravo od 2006. godine kada je bio svega devet miliona KM. Danas se procjenjuje da je dug Grasa narastao čak do 300 miliona KM i to 200 miliona KM Poreznoj upravi FBiH, 35 miliona KM Upravi za indirektno oporezivanje BiH i desetine miliona dobavljačima. Zanimljivo je da danas u Grasu radi 1.300 radnika od kojih je, prema nekim procjenama, 300 viška. Ovo je zanimljivo sa aspekta priče kako u ovom preduzeću zapravo nedostaje vozila koja su neophodna za normalno funkcionisanje preduzeća i održavanje svih linija. Ako bi se ta vozila nabavila onda ne bi bilo viška radnika i preduzeće bi imalo veću šansu za zaradu.
Na sumnje u kriminal koji je u Grasu počinjen u prethodnim godinama prvog dana štrajka glađu upozorio je i kantonalni premijer Edin Forto rekavši da stanje u ovom preduzeću provjerava i Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo.
„Vlada će nakon ovih provjera donijeti odluku o Grasu, a ne bih se iznenadio da analiza rezultira većim brojem krivičnih prijava. Pošteni dio Grasa želi da se napokon razriješi ova situacija, a treba govoriti i o onima koji su naplatili po 90.000 KM, te time blokirali firmu. Račun Grasa je konstatno blokiran od augusta prošle godine po osnovu tužbi radnika. To je sada došlo na naplatu“, kazao je Forto.
Amel Klačar, jedan od radnika Grasa koji je došao da pruži podršku svojim kolegama je za Radničku solidarnost rekao:
„Nije uredu da se sve svaljuje na radnike. Mi svoj posao radimo časno i pošteno, a sve vlade kao i ova sada rade sve suprotno i protiv naših interesa. Aktuelna vlada pokazuje da ima volju, ali i neiskustvo. Ovo je strašno jer radnici imaju rate kredita i račune koje moramo platiti.“
SPREMNI NA SVE
Adnan Himzanija, predsjednik Samostalnog sindikata radnika komunalne privrede FBiH je kazao kako su radnici spremni i na radikalnije poteze kako bi ostvarili svoja prava:
„Nadali smo se da će nova vlada napraviti zaokret po pitanju Grasa, a dobili smo nikad gore stanje. Dok je preduzeće tonulo u milionske gubitke u Gras su se postavljale političke uprave“, istaknuo je Himzanija.
Uz sve ovo, tvrdi Himzanija, dosadašnje vlasti u Kantonu Sarajevo su se potrudile da Gras ostave bez imovine navodeći kao primjer Trebevičku žičaru, kosi lift na Ciglanama, dio imovine za proširenje ulice Džemala Bijedića i depo za minibuse u Velešićima. Sve ovo nekad je pripadalo Grasu.
U kakvom stanju se nalaze radnici Grasa najbolje opisuje još jedan podatak: doprinosi za zdrastveno i penziono osiguranje im nisu uplaćeni punih osam godina.
Resorni ministar Adnan Šteta, baš kao i kantonalni premijer Forto radnicima nije mogao obećati da će im plate biti isplaćene u narednih nekoliko dana. Šteta je ponovio svoje ranije obećanje o nabavci novih tramvaja i trolejbusa u roku od dvije godine.
„Svjesno smo svega, ali nije jednostavno u kratkom roku riješiti probleme koji se gomilaju godinama“, ustvrdio je Šteta.
Konkretno i brzo rješenje nema ni vršilac direktora ovog preduzeća Senad Mujagić koji je na toj funkciji tri mjeseca:
„Dugujemo za poreze, plate i robu. Drugog aprila smo uspjeli deblokirati račun, ali su samo dva dana poslije po osnovu zahtjeva advokata koji zastupaju radnike ponovo blokirani“, kazao je Mujagić dodajući da je radnicima sugerisao da ne kreću u štrajk glađu.
Podršku je radnicima uputio i Savez samostalnih sindikata BiH koji je kantonalnu Vladu u Sarajevo pozvao da probleme u Grasu počne rješavati bez odlaganja kako radnicima koji su ušli u štrajk glađu ne bi bilo ugroženo zdravlje.
