Close

Radnici „Zraka“ primorani na ulici tražiti osnovna prava

Radnici sarajevske fabrike namjenske industrije „Zrak“ već godinama ustravaju u svojoj borbi za osnovna ljudska prava, pravo na rad i pravo na poštovanje ugovora o radu i onoga što piše u njemu

Autor:

Darko Omeragić

January 11, 2022

Koliko je teška borba za osnovna ljudska prava u Bosni i Hercegovini možda se najbolje vidi po radnicima koji, iako živimo u 21. vijeku, svoje plate i doprinose moraju tražiti na protestima ili u sudskim procesima. Mnogo je primjera i firmi koje su svoje radnike potpuno zanemarili, ali svi liče jedan na drugi.

Radnici sarajevske fabrike namjenske industrije „Zrak“ već godinama ustravaju u svojoj borbi za osnovna ljudska prava – pravo na rad i pravo na poštovanje ugovora o radu i onoga što piše u njemu. Štaviše, radnici „Zraka“ se ne bore samo za svoja radna mjesta i plate, nego su istovremeno i „zviždači“ koji nadležne institucije upozoravaju na sumnje da je u njihovoj fabrici počinjen kriminal ili barem sve liči na kriminal. Umjesto da se o „svojim“ fabrikama brine država tu ulogu su preuzeli radnici, a nisu morali.

O „Zraku“ je napisano nebrojeno tekstova. Mediji su ispratili sve proteste kako bivših, tako i sadašnjih radnika. Unatoč tome nema vidljivih pomaka ili naznaka da je Vlada FBiH primila na znanje činjenicu da se stvari u ovoj fabrici moraju promijeniti i to iz temelja. Nakon prošlogodišnjih protesta radnika „Zraka“ Vlada FBiH je smijenila tadašnjeg direktora ove fabrike Ismu Hebibovića kojeg su radnici optužili za razne nepravilnosti. Nakon Hebibovića na čelu fabrike je kratko bio Muhamed Suljagić, a ovih dana je kormilo „Zraka“ preuzeo provjereni kadar Stranke demokratske akcije i bivši načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo. To je među radnicima izazvalo dodatni revolt, ali i potvrdilo pravilo da se stranka nikada ne odriče svojih odanih kadrova, pa makar i gubili na izborima. No, Koldžino imenovanje za v.d. direktora „Zraka“ bi moglo biti „više“ od pukog uhljebljavanja posrnulog kandidata na lokalnim izborima.

Mrka kapa

Potpredsjednik Sindikalne organizacije u „Zraku“ Mirsad Ademović za „Radničku solidarnost u BiH kaže da opravdano sumnja kako je Koldžo „instaliran“ kako bi „odradio“ tu nešto i za jednu privatnu firmu u kojoj, kako sumnja naš sagovornik, Koldžo ima stanovit broj dionica.

„Bivšeg direktora smo uspjeli skloniti. Tražili smo da odu i svi članovi Nadzornog odbora, ali nam to nije pošlo za rukom jer je samo jedan član podnio ostavku, a onaj na kojeg smo bacili akcenat je ostao u NO, a to je Taib Delalić iz SDA. On je ključni igrač i on vuče konce i on je, prema mom mišljenju, glavni krivac za današnje stanje u „Zraku“. Nakon što je smijenjen Ismo Hebibović došao nam je Suljagić koji je nakon tri mjeseca rada dao ostavku. Nakon toga je Vlada FBiH imenovala Koldžu i ja sam prije nekoliko dana s njim razgovarao, nakon čega mogu reći da nisam optimista jer je on akcenat stavio na prodaju naše zemlje i nekretnina. Ne znam koliko vi znate, ali cijelo Sarajevo „bruji“ da je on jedan od suvlasnika firme Amko komerc, a Amko komerc je u „Zraku“ podstanar. Iznajmili su jedan objekat od 5.000 kvadrata koji plaćaju dvije KM po kvadratu i navodno su u taj objekat uložili 380.000 KM. I oni sada nama umjesto 10.000 KM uplaćuju 5.000 KM za rentanje tog objekta. Ne mogu tvrditi, ali mislim da je Koldžo došao da taj objekat „završi“, smatra Ademović.

U fabrici „Zrak“ svakim danom je sve manje radnika, a nekada ih je radilo nekoliko hiljada. Trenutno Uprava preduzeća radnicima duguje dvije i po plate i tri i po topla obroka, te nekoliko naknada za prevoz. Iako se to ne čini puno, radnicima „Zraka“ je i to previše. Istovremeno, „Zrak“ duguje po osnovi izvršnih sudskih presuda na ime doprinosa za radnike koji su otišli u penziju sa privremenim rješenjima oko 4,7 miliona KM. Osim toga, „Zrak“ je za razne stvari dužan još oko 10 miliona KM.

Penzionisani radnici „Zraka“ kojima se duguju doprinosi svaki dan dolaze pred zgradu Vlade FBiH i protestuju, ali im niko ne izlazi u susret.

„Vjerujte mi, ja ne znam kako da se izrazim i kako da opišem resornog ministra Nermina Džindića. Da imam najpogrdniji izraz njega bih upotrijebio. Među onima koji protestuju ima i radnika koji rade u „Zraku“, a koji imaju izvršne sudske presude“, dodaje Ademović.

Teško je reći kakva je budućnost nekadašnjeg privrednog giganta. Fabrika trenutno ima samo jedan ugovor u iznosu od 300.000 KM za poslove koji se rade za naručioca iz Latvije, kao i jedan mali posao za naručioca iz Srbije. To je, kaže Ademović, smiješna i nedovoljna cifra.

„Taj ugovor nam može pokriti možda dvije plate“, ističe Ademović.

Uzdaju se u policiju

Uvidjevši kamo ide njihova fabrika sindikalci su prošle godine o svemu obavijestili medije, ali i Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Ademović nam je otkrio da je Finansijska policija FBiH češljala dokumentaciju.

„Vidjet ćemo čime to sve rezultirati. Ja sam prije tri i po godine podnio krivičnu prijavu i imam informaciju da je tužilac podigao optužnicu protiv bivšeg direktora jer je za njegovog mandata učinjen ogroman kriminal. Mi smo prije nekoliko dana na zboru radnika novom direktoru postavili uslov da nam isplati zaostale dvije i po plate i tople obroke i to u roku od nekoliko dana. On nam je odgovorio da nije mađioničar. Mi smo ga pitali „pa zašto ste onda došli“. Ostaje nam jedino da uđemo u generalni štrajk, a tada će uslov biti da nam sve isplate, ne samo plate i naknade, nego i doprinose. Očito je da se šprdaju s našom inteligencijom“, kaže Ademović.

U „Zraku“ je, kako rekosmo, sve manje zaposlenih. Prošle godine ih je bilo 120, a danas 13 manje.

Sve to nije dovoljno federalnoj vlasti, preciznije ministru energije, rudarstva i industrije FBiH Nerminu Džindiću da se aktivnije uključi u rješavanje problema na relaciji radnici-Uprava „Zraka“ koji nisu prestali ni nakon što su ovo preduzeće napustila dva direktora i brojni radnici. Ministar Džindić se o ovoj temi oglasio prije nekoliko mjeseci rekavši ono što svi znaju. Kazao je da je „Zrak“ strateški važna kompanija za namjensku industriju FBiH i da će „učiniti sve kako bi se osnovni problemi riješili u što kraćem periodu“. Koliko je to „sve“ najbolje se vidi danas kada radnici i dalje dolaze nezadovoljni na posao tražeći upravo to – rješavanje osnovnih problema i isplatu teško zarađenih plata.

Istražite više