Stotine rudara iz sedam rudnika iz Koncerna Elektroprivreda BiH koji su krajem novembra opravdano protestovali protiv onih kojih su im željeli smanjiti plate su dobili bitku, ali se njihova borba protiv nastavlja.
Rudari su se u noći sa 23. na 24. novembar na protestima ispred zgrade Vlade FBiH pošteno smrznuli, ali im je bilo malo toplije oko srca nekoliko dana kasnije nakon što su njihove sindikalne vođe Sinan Husić i Zuhdija Tokić poslije mukotrpnih pregovora uspjeli da isposluju ono što je u uređenim državama sasvim normalna pojava – dostojanstvena plata i obećanje da će rudnici poštovati zakon i konačno početi da redovno izmiruju obaveze prema državi.
No, nakon potpisanog sporazuma sa Elektroprivredom BiH i dalje je mnogo toga ostalo nedorečeno. Rudari su ostali bez odgovora do kada će rudnici raditi i kada će ih sustići čuvena dekarbonizacija. Vlast im nije odgovorila ni kako će teći proces restrukturiranja i šta će biti s najmanje 3.000 radnika u rudnicima koji su viška već sada. Ostalo je pitanje da li će se u FBiH za deset ili 20 godina uopšte iskopavati ugalj i kada će biti pogašeni termoblokovi. Bez odgovora je i pitanje kada će početi proces prekvalifikacije rudara za neka druga radna mjesta kada se u FBiH počne ozbiljnije proizvoditi zelena energija. Građani su ostali bez odgovora na pitanje da li će povećanje cijene uglja od 20 posto koji Elektroprivreda BiH otkupljuje od svojih rudnika nužno značiti i povećanje cijene struje za domaćinstva. Kome će taj teret biti navaljen na leđa i koliki će on biti? Ko će to platiti, građani ili privreda?
Sporazum potpisan, fotelje sačuvane
Ko je na dobitku, a ko na gubitku nakon novembarskih protesta? U ovom momentu se čini da su rudari uspjeli dobiti podršku javnosti za ono što su tražili. Pod pritiskom urušavanja elektroenergetskog sektora vlasti su pristale da, ma koliko to zvuči paradoksalno, provode zakone i propise koje su same napisale i usvojile. Tako je u prvoj tački sporazuma koji su potpisali predstavnici sindikata, rudnika i Elektroprivrede BiH navedeno da će do 31. maja naredne godine biti napravljen plan i program uvezivanja radnog staža svim radnicima u rudnicima uglja u sastavu Koncerna EP BiH koji će se provoditi od 1. januara 2023. do 31. decembra 2028. Ovo praktično znači da bi u tom periodu trebalo naći oko 450 miliona KM koliko se duguje radnicima na ime doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje. U drugoj i trećoj tački sporazuma je dogovoreno da stari Pravilnici o radu i radnom učinku u skladu sa važećim Kolektivnim ugovorom ostaju na snazi sve do 30. aprila naredne godine do kada se trebaju usaglasiti novi pravilnici. Sporazumom je definisana i nova, 20 posto viša cijena uglja koja će u primjeni biti od 1. januara 2022. godine. I ove tačke su, zapravo, najvažnije od svih 12 koliko ih je prihvatila Uprava EP BiH.
Prema potpisanom je vidljivo da su rudari dobili napismeno obećanje da će ono što ih je godinama mučilo konačno biti riješeno. Uz sve ovo, dogovoreno je i da će direktor rudnika „Kreka“ iz Tuzle Husein Trumić biti smijenjen. Trumić je tu postao kolateralna šteta jer je upravo zbog njegove odluke da na oglasnu ploču ovog rudnika okači obavještenje o primjeni novih pravilnika o radu i radnom učinku počeo rudarski protest. Rudari su na početku tražili smjenu svih sedam direktora rudnika u sastavu Koncerna, kao i direktora EP BiH Admira Andelije, ali se tokom pregovora od toga odustalo. Foteljom je jedino platio Trumić. Pirovu pobjedu nakon rudarskih protesta su odnijeli Andelija koji je ostao na čelu EP BiH, ali i ministar industrije, energetike i rudarstva FBiH Nermin Džindić koji ni u jednom momentu zbog loše situacija u rudnicima i cijelom sektoru nije ni pomislio na ostavku, iako je bilo poziva da podnese ostavku. O premijeru FBiH Fadilu Novaliću da i ne govorimo. On o ostavci nije razmišljao ni kada mu je počelo suđenje u aferi „Respiratori“, gdje je na sumnjiv način utrošeno nekoliko miliona KM.
Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika u rudnicima FBiH za „Radničku solidarnost u BiH“ je rekao da je najveća korist od potpisanog sporazuma činjenica da je zaustavljen pokušaj urušavanja dostignutih materijalnih prava rudara:
„Detaljnom analizom svake tačke potpisanog sporazuma vidjet ćete da se njim garantuje poštivanje važećih zakonskih odredbi. Onaj ko pokuša da samo djelimično provede ovaj sporazum ugrozit će cijeli elektroenergetski sektor u FBiH“, rekao nam je Husić.
Rudari se i dalje pitaju šta će biti sa rudnicima za pet, 10 ili 20 godina. Odgovore na ta pitanja moraju ponuditi resorno Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva FBiH, ali i EP BiH.
„Mi bismo već sada trebali imati precizno utvrđene kategorije radne snage koja će ići u prekvalifikaciju i dokvalifikacije o trošku poslodavca, odnosno Elektroprivrede BiH, kako je napisano u sporazumu od 19. maja 2021. godine. Do sada smo trebali imati metodologiju i način prijave radnika za prijevremeno podsticajno penzionisanje i do sada je već određeni broj radnika kroz taj projekat penzionisan. Trebali smo imati plan i program za sporazumne prekide ugovora o radu sa određenim kategorijama radnika koje iskazuju interes da odu uz podsticajnu otpremninu. Zanimljivo je da su nam otpremnine koje su tim povodom obećane u maju predstavljane kao mininalne otpremnine, da bi ih se krajem novembra počelo predstavljati kao maksimalne otpremnine“, kaže Husić.
Boreći se za svoja osnovna ljudska prava rudari su ovaj put izostavili pregovore o modernizaciji rudnika. Upravo je ovo sporo investiranje u rudnike uveliko smanjilo produktivnost rudara koje su njihove poslodavci okrivili za manjak u proizvodnju uglja koji se morao namirivati kupovinom uglja od privatnog rudnika. O modernizaciji rudnika tokom posljednjih pregovora sindikata i EP BiH nije bilo ni riječi.
Linija manjeg otpora
I tokom novembarskih rudarskih protesta na vidjelo je isplivalo nerazumijevanje vlasti za jedan od najbitnijih sektora u okviru Ministarstva industrije, energetike i rudarstva, kao i odsustvo bilo kakve empatije i solidarnosti prema onima koji na najteži mogući način zarađuju svoj hljeb. Premijer Novalić je tokom protesta došao u Sarajevo rekavši kako je posjetu Njemačkoj (koja je bila više stranačka nego bilo šta drugo) skratio zbog rudara. Međutim, da je riječ o još jednoj velikoj laži saznalo se vrlo brzo s obzirom na to da je Novalić jutro poslije morao ići na ročište na suđenju u aferi „Respiratori“. Uz sve to, Novalić je nakon sastanka povodom krize u rudnicima rekao da mu nije jasno šta to rudari traže. S druge strane, bilo je pomalo tragikomično i kada je Novalićev saradnik ministar Džindić pred rudare izašao okružen pripadnicima specijalne jedinice FMUP-a, kao da su rudari došli u Sarajevo da ga tuku, a ne da razgovaraju. Tandem Novalić-Džindić, ali i direktor EP BiH Admir Andelija rudarima i njihovim sindikalnim predstavnicima ni nakon ovih protesta nisu ponudili odgovor na ključno pitanje koje glasi šta će biti s rudnicima za deset ili 20 godina, kada će krenuti prekvalifikacija i dokvalifikacija i zašto prvo nije provedeno restrukturiranje, pa tek onda ulaganje u modernizaciju rudnika. Išlo se linijom manjeg otpora, sporazum je manje-više vrlo brzo potpisan, rudarima je dato ono što su tražili, direktor i ministar su ostali u fotelji, a problemi gurnuti još dublje pod tepih jer nijedna od sistemskih grešaka u funkcionisanju Koncerna nisu otklonjene.
