Close

RADNICI VIŠE NE MOGU ČEKATI POVEĆANJE MINIMALNE PLATE

Državni poslanici imaju i po deset puta veću platu od velikih većine radnika u oba bh. entiteta. Unatoč tome, i vlast i poslodavci se prema zahtjevima za povećanje minimalne plate odnose kao prema problemu koji ih se baš i ne tiče

Autor:

Darko Omeragić

October 11, 2021

Minimalna plata mora iznositi 70 posto prosječne plate u FBiH, ponovili su prije nekoliko dana iz Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine svoj zahtjev od kojeg neće odustati sve dok se ne usvoji.

Deklarativnu podršku u ovome su dobili i od Vlade FBiH, ali s jednom začkoljicom koja umnogome mijenja stvar. U Vladi FBiH bi da u ovu minimalnu platu uđu i neoporezive naknade, a to su topli obrok i naknada za prevoz. Drugim riječima, ukoliko bi se provelo to što podržava Vlada FBiH, minimalna plata se skoro ne bi ni mijenjala jer oni koji rade za najnižu platu tih 700 KM već imaju s toplim obrokom i naknadom za prevoz. Ništa nije bolje ni u Republici Srpskoj. U tom dijelu BiH minimalna plata od ljetos je veća za 20 KM i sada iznosi 540 KM. Dovoljno za normalan život? Ma, kakvi.

„Radnička solidarnost u BiH“ je o povećanju minimalne plate pisala i ljetos, ali od tada do danas se ništa nije promijenilo, izuzev cijena hrane i energenata. Poskupljenja više ne možemo nazvati tihim ili puzajućim jer su hrana i higijenske potrepštine znatno poskupjeli što je dovelo do pada standarda stanovništva u oba bh. entiteta. U isto vrijeme vlasti s obje strane entitetske linije se hvale dobrim ekonomskim rezultatima i povećanjem zaposlenosti, pa se radno sposobno stanovništvo koje u BiH na posao ide, uglavnom, kako bi se prehranilo i preživjelo od 1. do 1. u mjesecu sve češće odlučuje za odlazak na rad u inostranstvo.

Ignorantski odnos poslodavaca

Šta učiniti i kome se žaliti, pitali smo sindikalce u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.

Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće u RS i potpredsjednik Saveza sindikata RS za „Radničku solidarnost u BiH“ odgovara:

„Najniža plata u RS je povećana sredinom ove godine, ali kako se bliži kraj godine već je vrijeme da s Vladom RS počnemo pregovore o utvrđivanju nove najniže plate za 2022. godinu. Aktuelnim Zakonom o radu u RS koji je na snazi od 2016. je propisano da sva tri socijalna partnera – Savez sindikata RS, Unija udruženja poslodavaca i Vlada RS dogovaraju najnižu platu i tu priču, u pravilu, pokreće Sindikat. No, poslodavci u posljednjih nekoliko godina izbjegavaju tu temu jer ne žele povećati minimalnu platu. Ipak, u skladu s ovim Zakonom, Vlada RS ima ovlaštenja da sama utvrdi iznos najniže plate za narednu godinu, ukoliko se socijalni partneri o tome sami ne dogovore. Mislim da je to dobro rješenje jer se baš ovih dana predsjednik Unije udruženja poslodavaca Saša Trivić oglasio rekavši da Unija neće učestvovati u pregovorima i da bi nekim pravilnicima trebalo regulisati da se minimalna plata povećava onda kada rasti troškovi života i kada raste bruto društveni proizvod (BDP), kao i da smatra da bi na osnovu toga minimalna plata naredne godine mogla narasti za pet do 10 KM. Mi u Sindikatu imamo potpuno drugačiji stav od Trivićevog. U julu smo na Kongresu Saveza sindikata RS usvojili Rezoluciju o platama gdje smo zaključili da najniža plata u RS mora biti izraz neke vrijednosti najjednostavnijeg rada za NK radnika i da se ta najniža plata mora množiti s nekim koeficijentima prema složenosti poslova na kojima ljudi rade. Trenutno nam je najniža plata od 540 KM jedina garancija i sigurnost da plata ne može biti niža jer Unija poslodavaca već godinama odbija da potpiše granske kolektivne ugovore kojima bi se utvrdila najniža plata po granama privrede.“

Danko Ružičić

Ružičić ističe da najniža plata u RS nije mjerilo, nego pravilo u privatnom sektoru u Republici Srpskoj i da se zbog toga sve više ljudi odlučuje da napusti ovaj dio BiH i ode u inostranstvo gdje je standard života znatno bolji. Ima, doduše, i razlike u platama i odnosu poslodavaca i vlasti prema radnicima, pa tako u RS-u imaju potpisane granske kolektivne ugovore s firmama koje su u državnom vlasništvu i u kojima plate i nisu toliko loše.

Vlada RS je ljetos odlučila da se granica do koje se ne plaća porez na dohodak koji iznosi deset posto podigne sa 500 na 700 KM, što je poslodavcima oslobodilo 20 KM na osnovu čega je minimalna plata u RS porasla s pomenutih 520 na 540 KM. Iako, dakle, poslodavcima iz džepa nije otišla nijedna marka na ovo, oni se i dalje ne odlučuju da popuste i makar malo od svoje dobiti prebace u džepove radnika.

Jednako loše je i u Federaciji BiH gdje je Savez samostalnih sindikata BiH odaslao poruku Vladi FBiH i Udruženju poslodavaca FBiH o minimalnoj plati koja bi pokrila 70 posto prosječne plate. Najniža plata u FBiH je već godinama zakucana na 406 KM, a u Sindikatu su bili izrazito ljuti kada su čuli namjeru Vlade FBiH da se najnižom platom proglase primanja od 700 KM, a u koja bi ušle neoporezive naknade poput toplog obroka, prevoza i regresa.

Predsjednik sindikata metalaca BiH Bajro Melez za „Radničku solidarnost u BiH“ je ovo nazvao „igrama bez granica“:

„Mi svoj stav o minimalnoj plati od 70 posto prosječne plate u FBiH imamo još od 2019. godine i nećemo ga mijenjati. To je minimalna plata bez svih ostalih dodataka. Istrajaćemo u tome. Iz Vlade FBiH nam puštaju probne balone s pričama o 700 KM, a da ne kažu kojih 700 KM. Mi tražimo 70 posto prosječne plate kako bi se minimalna plata povećavala onda kada se poveća i prosječna plata. To je jasno kao dan i čisto kao suza i mi moramo izvršiti pritisak na sve institucije u FBiH da konačno ovo urade. Zar nije sramota da državni poslanici javno govore da tri godine nisu ništa radili i da za to „ništa“ primaju platu od po 5.000 KM, a nije da su neradnici samo u državnom Parlamentu. Tako vam je u svim institucijama, dok ljudi koji proizvode pune budžete u FBiH. Sada vidim da su se poslodavci pobunili kada su čuli za naš prijedlog i žale se da ne mogu raditi. Poručujem im da ugase firmu, ako ne mogu raditi neka“, rekao nam je Melez.

Bajro Melez

Famozne reforme

I Melez nam potvrđuje da radnici više nemaju živaca ni strpljenja za loše poslodavce i da već nakon jedne do dvije neisplaćene plate odlaze dalje ili u druge firme ili još češće – u inostranstvo.

„Zato me čudi ponašanje poslodavaca. Radnika nema. Otkrit ću vam da na birou za zapošljavanje u Sarajevu nemamo nijednog metalca. Neka se Parlament FBiH malo uozbilji, kao i vladajuća SDA koja je predložila tih 700 KM“, poručuje Melez.

U FBiH se već šest godina čeka provođenje famozne Reformske agende u sklopu koje su trebale biti i izmjene Zakona o doprinosima i poreza na dohodak. Ovu reformu FBiH odbija da provede zbog čega trpe privreda i radnici čija su primanja opterećena ogromnim davanjima entitetu. Sindikalci su čak voljni da sačekaju izmjene ovih zakona kako bi se povećanje minimalne plate manje lomilo preko leđa poslodavaca, ali Vlada FBiH pokazuje veliku neizainteresovanost za privredu i poslodavce, a još veću za radnike.

Sindikat metalaca BiH je prije nekoliko dana potpisao granski kolektivni ugovor s poslodavcima prema kojem će najniža plata u ovoj grani biti 615 KM, ali postoji još veliki broj privrednih grana u FBiH koje nemaju potpisane granske kolektivne ugovore pa im poslodavci najčešće isplaćuju sramotnu minimalnu platu od 406 KM.

Istražite više