Neradna nedjelja više nije pusti san za radnice i radnike u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući Općinskom vijeću Sanskog Mosta radnici su u toj općini konačno dobili predah u vidu neradne nedjelje. Odluka je donesena još u aprilu ove godine, a primjena je počela 5. septembra. Puni naziv odluke je Odluka o izmjenama i dopunama odluke o utvrđivanju radnog vremena u ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti, djelatnosti obrta i srodnih djelatnosti, trgovinskoj djelatnosti, te djelatnosti zabavnih igara i igara na sreću.
„Neradnim danima, odnosno nedjeljom, trgovinama prehrambenih i neprehrambenih proizvoda i kioscima nije dozvoljen rad osim u periodu od 20. decembra do 15. januara, te od 1. jula do 31. augusta od osam do 12 sati. Dakle, naši građani već od ovog vikenda neće moći nedjeljom obaviti kupovinu životnih namirnica jer će to biti neradni dan. Stoga je preporuka da to učine do subote“, poručili su početkom septembra iz Općinske uprave Sanskog Mosta.
S obzirom na to da su radnici u realnom sektoru u našoj zemlji već duže vrijeme izloženi radu za niske plate, prekovremenim i najčešće neplaćenim satima, te dodatnim pritiscima i stalnim prijetnjama da će dobiti otkaz ukoliko se ne budu ponašali onako kako im njihovi poslodavci, koji se ponekad ponašaju kao robovlasnici, uvođenje neradnog dana nedjeljom, pa makar i u malom Sanskom Mostu je veliko.
Od obećanja do realizacije
Neradni dan nedjeljom je bio i jedno od predizbornih obećanja gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. No, da je od obećanja do realizacije u BiH uvijek dalek put pokazalo se i na ovom primjeru. Stanivuković je ovo obećanje dao pred izbore, a ponovio i nakon izbora. Posljednji put se na ovu temu oglasio prije nekoliko dana rekavši da će u Banjaluci neradna nedjelja „osvanuti“ u oktobru. Preciznije, osvanuće odluka o neradnom danu kojoj će prethoditi studija o efektima neradnog dana. Ali da budemo još precizniji, neće to biti klasična neradna nedjelja jer će u prvih pola godine biti tranzicija u kojoj će radnici raditi po skraćenom radnom vremenu do 13 sati, a od proljeća naredne godine bi radni narodi u Banjaluci koji su zaposleni u trgovinama mogli dosanjati svoju neradnu nedjelju.
Kao što vidimo, poslodavci se teško odriču profita i nedjeljom, a ni vlastima nije mrsko da ubiru poreze koje se naplate i nedjeljom. No, kada vidimo koliko se sporo stvari u BiH mijenjaju nabolje i koliko nam treba da otvorimo neku fabriku, izgradimo koji kilometar autoputa i povećamo izvoz onda se čovjek prosto zapita šta nama znači taj jedan neradni dan u sedmici, kad ionako svi već decenijama stagniramo.
„Radnička solidarnost u BiH“ je provjerila raspoloženje sindikata u oba entiteta i najvećih trgovaca koji ubiru profit svaki dan, pa i nedjeljom, da se povede šira rasprava i radna nedjelja uvede u druge općine i gradove u BiH.
Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske za „Radničku solidarnost u BiH“ je rekao da se kampanja za uvođenje neradne nedjelje na području RS-a vodi već tri godine:
„Rezultati su parcijalni. Krenuli smo od ideje da se rad potpuno zabrani. Međutim, nismo naišli na plodno tlo. Sa Savezom opština i gradova smo postigli sporazum koji je rezultirao zaključkom Predsjedništva Saveza da se svim opštinama u RS sugeriše da se nedjeljom ne radi, odnosno da se skrati radno vrijeme. U principu, opštine i poslodavci su tako i postupili, ali imamo šarenilo. Tako je negdje radno vrijeme do 12 sati, negdje do 13, 14 ili 15 sati, pa i do 16 sati. Opštine su donosile različite odluke o kraćem radnom vremenu. Najsvježiji primjer je opština Prijedor gdje je donesena odluka o radu do 13 sati, osim u dragstorima. Oni su htjeli, s obzirom na to da je tamo ponovo otvorena robna kuća „Patrija“, da udovolje zahtjevima trgovaca koji su podnijeli zahtjev da se radi do 22 sata navečer, odnosno da se produži radno vrijeme. Mi smo na to reagovali i ostala je skupštinska odluka da se radi do 13 sati, a opštinska vlast je najavila kako će u narednom periodu krenuti s inicijativom o potpunoj zabrani rada“, kaže Savanović.
Naš sagovornik najavljuje da će sindikat krajem septembra ponovo krenuti u kampanju zabrane rada nedjeljom ili da se broj radnih nedjelja smanji uz povećanje satnice i to na 15 KM.
„Naš glavni problem je što opštinske vlasti padaju pod uticaj trgovačkih lobija. To nam je najveći problem. No, evo prije nekoliko dana sam se vratio iz Crne Gore gdje su sve trgovine nedjeljom zatvorene, a turista ima mnogo. I pored toga tamo sve funkcioniše kako treba. Kad može Crna Gora to uraditi u sezoni, ne znam što i mi u BiH to ne bismo mogli. Postoje i u RS-u trgovci koji bi pristali da ne rade nedjeljom, ali da se to odnosi na sve“, pojašnjava Savanović.
Ništa bez lokalnih vlasti
Zakoni o trgovini u BiH su na nivou entiteta, ali odluku o neradnim danima u našoj zemlji donose lokalne vlasti – opštine i gradovi. Prema riječima Mersihe Beširović, predsjednice Sindikata trgovine BiH koji djeluje na području Federacije BiH Sanski Most je dokaz da se glas radnika čuje. No, kaže da postoji brojni negativni primjeri.
„Jedan od njih je Grad Mostar. U Gradskom vijeću je predložena odluka o neradnoj nedjelji, ali je ovu odluku gradonačelnik Mario Kordić povukao nakon što se o njoj povela žustra rasprava. Ranije smo javnost i članstvo obavijestili da ne postoji politička volja da se ovo pitanje riješi na nivou entiteta, ali da ćemo istrajati da se rješava na nivou lokalnih zajednica jer se vidi da je to itekako moguće. Uzdamo se i u moć javnog mnijenja i solidarnost drugih građana sa radnicima u trgovinama i to će nam biti oruđe kojim ćemo lokalne nivoe vlasti prisiliti da počnu raditi u interesu radnica i radnika u ovom sektoru, ali i u drugim sektorima koji su pokretači ekonomije u BiH“, rekla je za „Radničku solidarnost“ Mersiha Beširović.
Vlasnici velikih tržnih centara su, kako saznajemo, kao kontra-argument za neradnu nedjelju naveli da bi ona dovela do gašenja radnih mjesta.
U odgovoru na naše pitanje kakav je njihov stav o neradnoj nedjelji Tatjana Paunoski, rukovoditeljica službe marketina u kompaniju „Bingo“ koja je jedna od najvećih trgovačkih firmi na području BiH nam je odgovorila:
„S obzirom na to da se ovakve odluke donose na nivou općina mi im se prilagođavamo, ali nastojimo i da poštujemo potrebe potrošača, te pratimo rad ostalih privrednih subjekata u branši. U svakom slučaju pratimo i inicijative i trendove pri čemu nam je važno da odluke na osnovu ovakvih inicijativa vrijede za sve privredne subjekte.“
Aleksandra Marković, menadžerica za odnose s javnošću i marketing kompanije „Tropic“ koja je najveća na području Republike Srpske u oblasti trgovine nam je na isto pitanje odgovorila:
„Ukoliko dođe do usvajanja prijedloga o neradnom danu nedjeljom naša kompanija će uskladiti svoje poslovanje s istim.“
Dakle, ako ni velikim trgovačkim lancima nije sporno da taj jedan dan u nedjelji bude neradni nema nijednog razloga da i druge općine u BiH ne krenu za primjerom Sanskog Mosta i radnicima u BiH omoguće kratak predah pred novu radnu sedmicu.
