Već danima udarna informacija na web site Saveza sindikata Republike Srpske je da će od juna doći do povećanja plata za sve radnike u ovom bh entitetu.
Osnova za to trebao bi biti povećanje najniže plate sa 520 na 600 KM, što bi, ima li se u vidu činjenica da više od godinu dana živimo uz niz ograničenja izazvanih pandemijom korona virusa koja se direktno odražavaju na realni sektor koji jedini stvara novi dohodak, značilo kakvo takvo olakšanje za radnike.
U saopštenju za javnost iz Saveza sindikata RS navedeno je da su „u skladu sa zaključcima Predsjedništva i zahtjevom Saveza sindikata Republike Srpske, započeli pregovori predstavnika Saveza sindikata Republike Srpske i granskih sindikata sa predsjednikom Vlade Republike Srpske i resornim ministrima, u vezi povećanja plata svim radnicima u Republici Srpskoj“.
Pregovori u vezi povećanja plata, pojašnjeno je, odvijaju se u tri pravca i to kroz:
Povećanje najniže plate u Republici Srpskoj.
Povećanje neoporezivog dijela plate, kako bi se svim radnicima u Republici Srpskoj, prvenstveno u realnom sektoru, omogućilo povećanje plata.
Povećanje plata zaposlenima u zdravstvu, prosvjeti i kulturi, policiji i pravosuđu.
Pregovori oko povećanja plata, kao i donošenje svih zakonskih propisa koji su neophodni da bi se povećanje plata realizovalo, biće završeni do kraja maja 2021. godine, tvrde u SSRS.
Ovome je prethodio prigodan prvomajski sastanak/ svečana sjednica Predsjedništva Saveza sindikata RS, kojoj su prisustvovali Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, kao i Anton Kasipović, potpredsjednik Vlade RS i Duško Milunović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS tom prilikom je navela da Vlada mora učiniti sve i dati svoj maksimum da se stvore bolji uslovi za rad, da ljudi ne odlaze iz RS, da ostanu i da ovdje zajedno gradimo našu ekonomiju.
„Da bi se to desilo, moraju se povećati plate i o tome smo razgovarali i danas i prethodnih mjeseci. Povećanje plata mora se desiti u dva smjera, odnosno dvije kategorije – plata radnika koji su iznijeli na svojim leđima teret COVID -19 i nose i danas, svi radnici u RS. Ekonomija ne može bez radnika i to moraju poslodavci znati. Dakle, povećanje plata koje je najavljeno i koje je već izvjesno, pregovori počinju već iduće sedmice i do kraja maja se ti pregovori moraju završiti i mora doći do povećanja plata. Koliko i kako, o tome će razgovarati resorni ministri i predsjednici granskih sindikata. U drugom smjeru se mora povećati najniža plata, koja će automatski pogurati i povećanje svih drugih plata u realnom sektoru. 520 KM je najniža plata danas u Republici Srpskoj“, podvukla je Mišić.
Neutemeljeni optimizam
Pregovori između Saveza sindikata RS i entitetske Vlade, ako se i vode, vode se iza „zatvorenih vrata“, pa ostaje nejasno da li u njemu učestvuje i za nebudžetske radnike ključni, treći socijalni partner – Unija udruženja poslodavaca RS.
Predsjednik Konfederacije sindikata RS Željko Tepavčević kazao je da su predstavnici ovog sindikata pozvani na razgovor u Vladu RS tokom ovog mjeseca. No njegova očekivanja da će biti postignut brzi dogovor o povećanju plata u realnom sektoru su pesimistična.
„Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić dala je preambiciozna obećanja. I za nas je to obično politikanstvo. Jer bez konkretnih izmjena zakona kojima bi se smanjila opterećenja na privredu nije moguće ni povećati plate. Pitanje je čak i da dođe do dogovora socijalnih partnera hoće li se izmjene zakona pred poslanicima Narodne skupštine naći prije ljetne pauze“, pojašnjava svoj stav Tepavčević.
On upozorava i na sve, kako je kazao, apsurde vlasti RS koja se pogubila. „Na jednoj strani se zadužujete da bi ste osigurali likvidnost budžeta, a na drugoj strani tvrdite da ste se spremni odreći prihoda po osnovu poreza”, dodaje Tepavčević.
Naime, ono što je izvjesno jeste da će nakon novog zaduženja na Londonskoj berzi od blizu 700 miliona KM, Vlada, kako je to ranije i saopšteno, posegnuti za povećanjem plata budžetskim korisnicima i evidentno je da je u tome uloga Saveza sindikata tek da se sa Vladom pogađa koliko će povećanje prioritetno uslijediti prema zdravstvenim radnicima, policiji, prosvjetnim i radnicima zaposlenim u kulturi, te administrativnom osoblju u pravosudnim institucijama RS.
Ono što je poznato, kada su u pitanju zdravstveni radnici, jeste prijedlog o lineranom povećanju plata za 5 posto, ističe Tepavčević, što ni na koji način neće poboljšati njihov ekonomski položaj. Savez sindikata ipak je za Vladu i idealan socijalni partner iz razloga da većinu članstva čine upravo radnici koji platu primaju iz budžeta, mada je unatrag već dvije godine sve upitnije koliki je stvarni broj članova u pojedinim granskim sindikatima poput uprave i zdrvatsva, jer je znatan dio članstva napustio SSRS i ušao ili u Konfederaciju ili sam stekao reprezentativnost.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, mada po funkciji koju obavlja bez ikakvih zakonskih ovlaštenja u Republici Srpskoj, najavio je još u aprilu da će prinuditi i privatne poduzetnike da povećaju plate zaposlenim. Poslovna zajednica uzdržana prema sindikalnim zahtjevima.
Privrednici, pak, ističu da su u proteklim godinama već povećavali plate, a takav trend su spremni da nastave, s tim što je na potezu Vlada RS.
“Poslodavci su u zadnje tri godine sami od sebe podizali plate. Ono što vlast treba da uradi jeste da dođe do obećanog smanjenja poreza i doprinosa, na način da se to smanjenje ‘prelije’ u plate radnika. Mi smo to predložili u mjerama za Program ekonomskih reformi RS i očekujemo da nas Vlada pozove da obavimo razgovor”, rekao je za Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS. Dakle, kako je zaključio, postoji mogućnost da dođe do povećanja plata u realnom sektoru kroz smanjenje poreza i doprinosa, na način da sva sredstva kojih se entitet odrekne pređu u plate.
I Pero Ćorić, direktor Privredne komore RS, ocijenio je da bi se, ako Vlada izrazi spremnost da se odrekne dijela poreza i doprinosa, taj novac “prelio” u povećanje plata. On zapaža da postoje dva elementa uz pomoć kojih bi se stvorili uslovi da se povećaju prilivi na tekućim računima zaposlenih.
“Da bi se povećale plate, preduzeća moraju povećati svoju produktivnost, a da bi to uspjela, treba tehnološki da se osavremene, za šta treba sistemska podrška, prije svega Vlade RS. Drugo, naravno da bi trebalo rasteretiti rad. Razgovarano je prije pandemije o smanjenju sitnih procenata kada govorimo o porezima i doprinosima”, podsjetio je Ćorić, te dodao da smatra da 2021. ipak nije godina kada bi se trebalo razmišljati o nametanju povećanja plata. Sindikalne vođe, očekivano, podržavaju povećanje plata.
Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, prigovara poslodavcima da “idu uvijek na to da neko mora nečega da se odrekne kako bi radnik dobio svoju zarađenu platu”.
“Rješenje jeste oslobođenje od nameta, koji jesu previsoki, ali da postoji garancija da se taj dio novca, pa i nešto preko, da radnicima. Moraće poslodavci odriješiti i svoju ličnu kesu. U privredi je potrebno drastično povećanje plata. Pa građevinski sektor nam je na prosječnoj plati od 666 KM, što je strašno”, navela je Vrabičić.
Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće RS, ističe da je, prema podacima Poreske uprave, prosječna isplaćena plata u ovom sektoru prošle godine bila 663,59 KM, što predstavlja povećanje od 26 KM u odnosu na godinu ranije.
“Dakle, došlo je do malog povećanja plata, ali se ono istopi pri jednom odlasku u samoposlugu, imajući u obzir poskupljenje, posebno prehrane. Podržavamo Dodikovu inicijativu, da se vidi do koje mjere se može ići u povećanje plate kako bismo zadržali radnike, da ne idu na Zapad. S druge strane, treba da vidimo koja su to preduzeća bolje poslovala i, kad sve saberemo, trebalo bi da postoji prostor za usklađivanje plata s troškovima života”, naveo je Ružičić.
O radnicima zaposlenim u sektoru turizma, ugostiteljstva, trgovine i drugih uslužnih djelatnosti za sada niko ne govori. A upravo oni su tokom 2020. i 2021. godine zbog ograničavanja rada u cilju sprječavanja širenja pandemije korona virusa bili i jesu u najtežem položaju.
Ima li se u vidu činjenica da je potrošačka sindikalna korpa u RS-u dosegla iznos od blizu 2.000 KM, i da se iz mjeseca u mjesec bilježi trend rasta cijena osnovnih životnih namirnica sasvim je jasno da sadašnja primanja radnika nisu dostatna da se osigura pristojna egzistencija.
Uz to BiH, kao država male, periferne ekonomije oslonjena na ino – tržišta kako bi plasirala ono što proizvede dodatno je suočena sa posljedicama globalne recesije. Iz Vlade RS osim izražavanja spremnosti da uđu u dijalog sa poslovnom zajednicom oko iznalaženja modusa za povećanje plata za sada nema najave poduzimanja konkretnih koraka. Tačnije izmjena zakona kojima bi se Vlada odrekla dijela nameta koje ubire kako bi se taj novac prelio u džepove radnika.
Doda li se tome i činjenica da je zbog konstantne političke nestabilnosti, pa time i pravne nesigurnosti, BiH neprivlačna stranim investitorima očekivanja za novim investicijskim ciklusom su krajnje pesimistična.
Do izbijanja pandemije korona virusa BiH je napustilo desetine hiljada kvalifikovane radne snage i državu za razliku ekonomskih migracija u ex Jugoslaviji sada napuštaju cijele porodice. Oni koji su ostali, a imaju mogućnost da svoje znanje i vještine „unovče” van granica BiH sada samo čekaju otvaranje granica Evropske unije da državu napuste s kartom u jednom pravcu.
