Notice: Function add_theme_support( 'html5' ) was called incorrectly. You need to pass an array of types. Please see Debugging in WordPress for more information. (This message was added in version 3.6.1.) in /var/www/radnickasolidarnost/htdocs/wp-includes/functions.php on line 5831
RADNICI NA CRNO I NA ODREĐENO – ZA NJIH NIKO NE ZNA – Radnička Solidarnost
Close

RADNICI NA CRNO I NA ODREĐENO – ZA NJIH NIKO NE ZNA

Stvarni broj radnika u turizmu i ugostiteljstvu koji su zbog pandemije ostali bez posla nije poznat

Autor:

Mirsad Behram

April 19, 2021

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

Pandemija koronavirusa, koja od proljeća prošle godine hara i u Bosni i Hercegovini, negativno se odrazila na sve grane privrede, pa samim tim i na položaj i prava radnika – slažu se brojni sindikalni aktivisti s kojima smo o ovoj temi u posljednje vrijeme razgovarali.

Dio sindikalnih aktivista naglašava da sve ono što je negativno datira još od ranije, ali da se pandemija posebno odrazila na dvije srodne i povezane grane – turizam i ugostiteljstvo. To nam je kazao Mehmed Avdagić, prvi čovjek Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini (PPDIVUT) Bosne i Hercegovine. Podsjećamo, međunarodna putovanja su usljed pandemije jako ograničena, a nerijetko i potpuno obustavljena, što je skoro uništilo turizam u BiH.

Pošto turizam i ugostiteljstvo zavise od posjetilaca – inostranih i domaćih – Avdagić ističe da su ove dvije grane privrede u odnosu na neke druge, koje su ipak mogle imati kakvu-takvu proizvodnju ili ostvariti izvjestan prihod, zaista ugrožene, pa su i radnici u tim drugim granama u povoljnijoj situaciji u odnosu na zaposlene u ugostiteljstvu i turizmu. To znači da su radnici u ugostiteljstvu i turizmu najmanje zaštićeni, a da su problemi postojali i prije  pandemije.

“U ovom sindikatu na čijem sam ja čelu, između ostalog i ugostiteljstva i turizma, imali smo organizacija, pravnih subjekata gdje smo imali dobre kolektivne ugovore, do tranzicije. Jedno vrijeme nakon promjene vlasničke strukture, dakle do dolaska novih poslodavaca koji su preuzeli upravljanje tim kapitalom, nažalost, sudbina radnika u tim kompanijama je potpuno promijenjena u negativnom smislu, na način da su potpuno istisnuli sindikat. Dakle, radničku organizaciju koja se zove sindikat ugasili su određenim metodama kroz određene pritiske”, objašnjava Avdagić.

Na taj način ugašeni su kolektivni ugovori, a sindikat je doslovno istjeran iz poslovanja.

“Obespravili su radnike. Ovo je bila jedna floskula „da zaštite radnike“. Nije tačno da su se radnici trebali zaštititi politikom poslodavaca u ugostiteljstvu i turizmu. Isključivo su gledali svoj interes, a gledali su na svaki način da eksploatišu, da iskoriste radnike koji su kod njih radili”, naglasio je Avdagić.

To je potpuno u skladu s objašnjenjem koje su nam ranije dali drugi sindikalni predstavnici, koji tvrde da su u Bosni i Hercegovini nakon rata 1992-1995. zakoni o radu pravljeni na način da u potpunosti onemoguće jačanje sindikalnog pokreta. Po tim zakonima, ista prava imaju i članovi i oni koji nisu članovi sindikata. Time je, zapravo, država pripremila teren za slabljenje sindikalnog pokreta.    

Problem radnika na crno

Posljedice pandemije su dosta teške i za poslodavce i za radnike, jer oblast turizma i oblast ugostiteljstva funkcionišu poput spojenih posuda i jedno bez drugog ne mogu, objašnjava Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske.

Savanović kaže da je, što se tiče radnika, s početkom pandemije 2020. godine došlo do znatnog broja prekida radnih odnosa s radnicima, prvenstveno s onim koji su radili na određeno vrijeme:

“Ljudima su poslodavci s istekom tog roka prekidali radne odnose, nisu ih ponovo zapošljavali.”

Savanović dodaje da je odgovor države na novonastale probleme bio pozitivan, pa su u RS u periodu mart, april i maj 2020. godine vlasti povezale radni staž, isplatile zagarantovane plate i na taj način uspjeli sačuvati i poziciju poslodavaca da sami ne propadnu i da zadrže ljude u radnom odnosu. Nakon ukidanja općeg zatvaranja, kada je rad opet bio dozvoljen, Vlada RS je uvela institut tzv. vaučera, na taj način subvencionišući odlazak u banjske i hotelske kapacitete sa 100, odnosno 200 KM.

“To je zadržalo i ostavilo poslodavce u ovoj oblasti da žive i da rade. Najbolji primjer toga su banje u Republici Srpskoj. One su, zahvaljujući tim vaučerima, nastavile rad”, navodi Savanović.

Nije, međutim, bilo nekog velikog povratka ljudi koji su dobili otkaze: “Nažalost, poslodavci se nisu odazvali svojim obećanjima i nisu ta obećanja ispoštovali.”

Naime, broj radnika u odnosu na ovo vrijeme prošle godine manji je upravo za taj broj ljudi koji su radili na određeno vrijeme, ali i znatno manji za dio ljudi koji su radili u sivoj zoni, tj. koji su radili na crno  – nisu bili prijavljeni.

“U Republici Srpskoj je u ovoj oblasti evidentirano otprilike nekih 11 do 12 hiljada radnika, ali problem je u tome što ti ljudi trenutno rade ili su na nekom ‘luftu’, čekanju… Poslodavci nisu izdefinisali sebe”, objašnjava Goran Savanović. On se slaže da treba svakome omogućiti da radi; međutim, prije svega treba poštovati odluke kriznih štabova u trenutku kada je u cijeloj Bosni i Hercegovini katastrofalno stanje u vezi s epidemijom koronavirusa.

Navodi da je Vlada RS obećala pomoć ljudima koji su ostali bez posla i uvezivanje staža, a onima koji ne budu radili biće uplaćene minimalne plate.    

Stvarne brojeve niko ne zna  

Koliko je zapravo ljudi u oblasti turizma i ugostiteljstva u Bosni i Hercegovini ostalo bez posla? To niko pouzdano ne zna, ističu sindikalni predstavnici.

“Mi nemamo, nažalost, uređeno stanje kada je u pitanju zaposlenost u ugostiteljstvu i turizmu, zato što je tu jedna velika fluktuacija; tamo se radnici drže uglavnom na određeno vrijeme, radnici rade na crno, radnike ne prijavljuju… Vrlo je teško imati taj jedan podatak. Dakle, ljudi rade, ali nema ih u evidenciji. To znaju inspekcije, ali nisu reagovale adekvatno – iz kojih razloga, sad je to posebna tema za istraživanje”, kaže nam predsjednik PPDIVUT Bosne i Hercegovine Mehmed Avdagić. Ipak, prema okvirnim podacima kojim barata ovaj sindikat, više od deset hiljada radnika je u ugostiteljstvu i turizmu ostalo bez posla.

Suština problema je u tome što radnici u slučajevima rada na crno ili na određeno vrijeme nemaju zaštitu ni preko sindikata, ali ni preko kolektivnog ugovora s poslodavcima. Takvo stanje vlada isključivo u tzv. realnom sektoru, ističe Avdagić.

Koliko u nekim situacijama može značiti zaštita i postojanje sindikata, Avdagić objašnjava na primjeru jednog hotela u Sarajevu koji nije želio imenovati. Radnici su bili organizovani u sindikat, ali kroz proces privatizacije došlo je do promjene vlasničke strukture pa su radili u poluilegali:

“Radnici nisu smjeli da kažu poslodavcu da su organizovani u sindikat i sada su nedavno neki dobili otkaz, a onda zahvaljujući tome što su bili ipak u sindikatu, imali su određenu zaštitu, jer je dobro došlo advokatima koji su zastupali prava i interese radnika na sudu da zaštite njihove interese zahvaljujući i podršci sindikata.”

Nažalost, dodaje Avdagić, ima slučajeva kada se radnici ne smiju organizovati u sindikat, jer dobijaju otkaze, a vrši se mobing, pritisak, da radnici napuste sindikat i da rade bez organizacije koja bi ih zaštitila.

Da niko nema stvarne podatke o broju ljudi koji su usljed udara pandemije ostali bez posla, slaže se i predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske Goran Savanović. On kaže da je evidentirano oko hiljadu takvih radnika; međutim, taj broj realno je mnogo veći.

“Mi imamo ljude koji su radili na crno i prestali su da rade, ali su počeli ponovo da rade na crno, možda u nekoj drugoj djelatnosti, ili su otišli u inostranstvo”, naglašava Savanović.  

Na terenu – katastrofa  

A kakvo je stanje na terenu? Detalje je teško saznati jer se radnici boje razgovarati s novinarima. U Trebinju, gdje smo kontaktirali nekoliko radnika iz oblasti turizma i ugostiteljstva, niko od njih nije htio da im se objavi ime niti su htjeli dati izjavu.

A da je situacija izuzetno teška u gradu u kojem je, recimo, 2019. godine sve vrvjelo od inostranih i domaćih gostiju, još prošle godine je upozorila Turistička organizacija Trebinja, koja je objavila da je u odnosu na 2019. godinu bilo čak 70 posto manje prijavljenih noćenja za prvih šest mjeseci 2020. godine. Tako su se na udaru korona krize našli i kafići, restorani, suvenirnice, hoteli, kućna gazdinstva, pa su mnogi ljudi ostali bez posla.

U Mostaru, najvećem turističkom odredištu na jugu BiH, u prošloj godini su se gubici biznisa u toj oblasti kretali oko 90 posto.

Jedan od turističkih radnika u starom gradskom jezgru, mladi Haris Količić, koji vodi restoran nedaleko od Starog mosta, kaže nam da je iza Uskrsa ove godine bilo nešto turista.

“Trenutno stanje kod nas je takvo da je bitno da smo otvoreni. Dok god smo otvoreni, postoji šansa da se borimo. U odnosu na prošlu godinu, stanje je povoljnije jer smo otvoreni. A kad smo zatvoreni, nemamo nikakvu šansu”, naglašava Količić, aludirajući na eventualno zatvaranje zbog korona mjera.

Za turističke radnike svaki dan predstavlja neizvjesnost – jer iščekuju hoće li objekat zbog epidemioloških mjera biti zatvoren i hoće li radno vrijeme zbog policijskog sata biti skraćeno.

“Jednostavno, nemamo neki kontinuitet, što je veliki problem u ovom poslu”, ističe Količić. Na primjer, ugostitelji ne mogu platiti troškove ako bi radili samo dva dana vikenda. “To nije dovoljno da bi se platile režije za cijeli mjesec”, govori ovaj mladi turistički poduzetnik.

Dodaje da su u restoranu koji on vodi svi radnici još uvijek na broju:

“Ni mi sami ne znamo kako! Zahvaljujući radnicima koji imaju razumijevanje prema situaciji, zahvaljujući i nama kao poslodavcima, nekako jedni druge guramo, podržavamo na sve moguće načine, snalazimo se, jer tu smo zajedno u svemu tome i zajedno ćemo sigurno izaći iz svega ovoga.”

Međutim, pravo je pitanje do kada će privredne grane poput ove moći izdržati, jer u mostarskom Starom gradu, prema nezvaničnim podacima do kojih smo došli, i oni objekti koji su otvoreni rade sa oko 20 posto kapaciteta u odnosu na 2019. godinu. Sudbina više hiljada ljudi koji direktno ili indirektno žive od brojnih restorana, kafića, suvenirnica, turističkih agencija i drugih firmi u Starom gradu, potpuno je neizvjesna.

Istražite više

Da li je važniji interes građana ili pojedinaca?

Borba oko izgradnje malih hidroelektrana u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH se nastavlja Otvorena pisma parlamentarcima uputili su neposredno uoči glasanja o Prijedlogu zakona o izmjenama