Vlada Republike Srpske sredinom marta je usvojila zaključak prema kojem će Javno predueće Željeznice Republike Srpske ubuduće funkcionisati kao holding sa tri zavisna preduzeća za infrastrukturu, prevoz putnika i prevoz robe.
Ministar saobraćaja i veza RS-a Nedeljko Ćorić je za „Glas Srpske“ rekao da će holding početi s radom do kraja maja, te da je to kraj restruktuiranja ovog preduzeća tokom kojeg je broj radnika sa 3.100 sveden na 2.098. Ostatak od 80 radnika će biti riješen slanjem penziju čime će biti ispunjen vladin plan o optimizaciji broja radnika u novoosnovanom holdingu.
Da li je ovo radosna ili tužna vijest za radnike koji će nastaviti da rade u holdingu i da li je smanjenje broja radnika jedini uspjeh ovog restruktuiranja pokazat će vrijeme, baš kao što će vrijeme pokazati da li se Vlada RS pravilno opredijelila kada je prije nekoliko godina u konsultacijama sa inostranim savjetnicima odabrala holding kao optimalan sistem rada ovog javnog preduzeća.
„Sam holding i novi način funkcionisanja donijeće niz prednosti, veće benefite i bolju kontrolu rada novih zavisnih preduzeća nego što je to do sada bilo“, rekao je ministar Ćorić. Uz ovo, ministar je na pitanje da li slijedi privatizacija Željeznica RS odgovorio da će Vlada RS i dalje imati potpunu kontrolu nad holdingom. Samo nije odgovorio do kada i da li se može desiti da kontrolu nad preduzećem jednog dana preuzme neko drugi. Taj neko drugi se već pomalo nazire iz Ćorićeve izjave u intervjuu koji je dao početkom marta Novostima.
PREMALI ZA HOLDING
„Ruska državna željeznica je zainteresovana za ulaganja u Željeznice RS. To je jedna od „najjačih“ svjetskih željeznica. O ovoj temi uskoro ćemo razgovarati u Banjaluci i očekujem pozitivan odgovor“, kazao je ministar Ćorić. I kako to obično biva kada se u Bosni i Hercegovini provode restruktuiranja, privatizacije i stečajevi, na kraju se sve nekako svede na to da državno preduzeće prvo propadne, a da se poslije rascjepka i na kraju za male pare proda odabranom kupcu. Da li će tako biti i sa Željeznicama RS pitali smo naše sagovornike Gorana Čamdžića, predsjednika Sindikata održavanja šinskih vozila u ŽRS i Željka Tepavčevića, predsjednika Konferedacije sindikata RS.
Čamdžić je za Radničku solidarnost rekao kako smatra da su ŽRS premala kompanija da bi poslovala kao holding.
„Prva greška je napravljena kada je BiH u septembru 2017. sa Evropskom unijom potpisala sporazum o pristupanju Transportnoj zajednici čime se obvezala da svoje tržište otvori za dolazak inostranih kompanija. No, naš problem nije dolazak inostranih kompanija nego činjenica da im ne možemo biti konkurentni jer su ŽRS malo i zapušteno preduzeće. Druga greška je napravljena neuključivanjem svih sindikata iz ŽRS u priču o restruktuiranju. U priču su bili uključeni podobni sindikati. Ovih dana sam sa još nekoliko svojih kolega resornom ministru poslao zahtjev za sastanak kako bismo napravili presjek stanja dosadašnjeg restruktuiranja preduzeća. Ja i dvojica kolega iz sindikata infrastrukture po pitanju formiranja holdinga nismo ništa pitani niti smo bili dovoljno uključeni. Restruktuiranje se svelo na podjelu preduzeća, sirovo otpuštanje radnika i pripremu privatizacije“, tvrdi Čamdžić.
Da se nešto sprema čega se on i njegove kolege plaše Čamdžić je posumnjao na samom početku restruktuiranja kada su potpuno izostavljeni iz ove priče, iako su imali puno pravo da budu u toku sa planovima Vlade RS u vezi sa ŽRS.
„Mislim da holding nije dobar izbor jer naša zavisna preduzeća nisu dovoljno pripremljena za tržišnu utakmicu. Recimo, u Prijedoru imamo radionicu u kojoj radimo s alatima starim više od 50 godina. Takva radionica ne može biti konkurentna nikome. Konsultanti iz Deloitta su insistirali na tome da radionice postanu profitni centri ŽRS-a, ali one to trenutno nisu u mogućnosti. Meni se zbog toga čini kako nas neko želi skloniti s tih poslova i da se otvara prostor za privatizaciju jer nećemo imati s kim i s čim raditi. Ovdje se u radionicu ne ulaže već nekoliko desetljeća. U prijedorskoj radionici za opravku teretnih kola koja je bila najveća u bivšoj Jugoslaviji nekada je radilo više od 460 radnika, a sada tek 90-ak radnika. Radionice i lokomotive bi trebalo da pripadnu preduzeću za prevoz robe. Ministra ću pitati da li ćemo imati i četvrto zavisno preduzeća za teretni saobraćaj.
Ovo izdvajanje radionica vidim kao pripremu za njihovu privatizaciju, ali ni privatizacija nije loša u poređenju s onim na šta najviše sumnjam, a to je da je neko „bacio“ oku na samu lokaciju ove radionice“, ističe Čamdžić.
PUT KA SAMOODRŽIVOSTI
No, vratimo se radnicima za čiju je sudbinu zabrinut Čamdžić. Rješenje za opstanak željezničara je da im se vrate poslovi prevoženja nafte i naftnih derivata, mazuta, opasnih materija i slično.
„Samo da nam to vrate ŽRS bi mogle biti samoodržive. Međutim, mi to ne možemo dobiti. Sve ovo se prevozi drumom za duplo više para, a da ne govorimo o ekologiji i činjenici koliko je prihvatljivije koristiti željeznice i time čuvati okoliš. Mislim da je ministrov plan o početku rada holdinga do kraja maja nategnut i da je to nemoguće. Samo još ovo da dodam, Vlada se poziva na primjer Slovenije gdje su radionice bile odvojene od sistema. No, zaboravljaju da je Slovenija članica EU i uređena zemlja i koja je kao takva morala vratiti radionice željeznicama jer su vidjeli da to ne vodi nigdje. Umjesto da učimo na tuđim greškama mi ih ovdje ponavljamo“, rekao nam je Čamdžić.
Predsjednik Konfederacije sindikata RS Željko Tepavčević slično kao i Čamdžić kaže da je restruktuiranje ŽRS urađeno pogrešno i da makroorganizacija ŽRS nije dobra:
„Uporedo sa restruktuiranjem ŽRS išao je veliki kriminal i to najviše za vrijeme direktovanja gospodina Savanovića kada su Željeznice dovedene na ivicu ambisa. Takva politika nije dobra, ali nažalost ove vlasti ne žele da čuju glas naroda i ljudi čija egzistencija zavisi od Željeznica“, tvrdi Tepavčević. U ŽRS trenutno funkcioniše čak osam sindikata od kojih se neki uopšte ne oglašavaju i prihvataju sve što im se servira. Tepavčević kaže da je podjela radnika na više sindikata najbolji način njihove kontrole.
„Tek u posljednjih godinu dana ovi sindikati su sjeli za jedan stol i to kada su vidjeli kuda sve vodi. Naravno da se Uprava ŽRS vodila onom poslovicom „zavadi pa vladaj“ pa su ih izdijelili kako bi proveli svoje konačne namjere. To je model za ubrzano propadanje. ŽRS trebaju ulaganja, ali ako bude kako je nama na zadnjem sastanku prezentovano da će Vlada biti stopostotni vlasnik, uredu je da dođe i investitor. To je mnogo bolja varijanta od one da ŽRS prodamo budzašto“, kazao je Tepavčević za Radničku solidarnost.
Produkciju ovog teksta podržao Fond Otvoreno društvo u BiH.
